Antička književnost dijeli se na grčku i rimsku književnost. Stara grčka književnost obuhvaća golem raspon od oko 1500 godina, a stručnjaci ju dijele u 4 razdoblja: arhajsko, klasično, helenističko i rimsko razdoblje.

Arhajsko razdoblje je najstarije razdoblje grčke književnosti, a najvažniji predstavnik je Homer, slijepi pjesnik uz kojega se vežu djela Ilijada i Odiseja. Često se postavlja tzv. homersko pitanje, tj. pitanje autorstva Ilijade i Odiseje zato što u tim djelima ništa ne saznajemo o samome autoru. Ilijada je epopeja u 24 pjevanja o desetogodišnjem ratu između Trojanaca i Ahejaca. Djelo prikazuje posljednju godinu ratovanja, a vrijeme radnje je svedeno na 50-tak dana. Među Ahejcima osobito se ističu braća Menelaj i Agamemnon, tesalski kralj Ahilej te Odisej, a među Trojancima kralj Prijam i njegovi sinovi Paris i Hektor. Veliku ulogu u ratu imaju i bogovi. Na strani Ahejaca su Posejdon, Hermes, Hefest, Hera i Atena, a na strani Trojanaca bore se Ares, Apolon, Artemida, Leta i Afrodita. Povod ratovanju je Parisova otmica Helene, a tema djela je Ahiljeva srdžba. Odiseja se s druge strane bavi povratkom kralja Odiseja na Itaku nakon ratovanja kod Troje. Njegovo putovanje traje 10 godina, a putem doživljava razne pustolovine kao što su nadmudrivanje kiklopa Polifema, susret sa sirenama i borba s Posejdonom. Kod kuće ga čekaju vjerna žena Penelopa i sin Telemah. Misleći kako je Odisej mrtav, Penelopu opsjedaju brojni prosci, ali ona ih uspješno zavarava i zavlači svake noći parajući posmrtni veo, kojeg je radila za Odisejev pogreb. Kad se Odisej konačno vratio na Itaku, uz pomoć boginje Atene i sina Telemaha, ubija prosce i zauzima svoje kraljevstvo. Vrlo važan detalj je prepoznavanje Odiseja, a prepoznaju ga dojilja Euriklija po ožiljku na bedru, i Penelopa, po priči o njihovom bračnom krevetu.

U klasičnom razdoblju se pojavljuju najveći tragičari grčke književnosti: Eshil, Sofoklo i Euripid. Eshil je napisao Okovanog Prometeja, tragediju o Zeusovom mučenju Prometeja zbog pomoći ljudima, dok je Sofoklo napisao Kralja Edipa i Antigonu. Kralj Edip je tragedija o tebanskom kralju Edipu koji ubija vlastita oca i ženi se majkom, odakle proizlazi i termin Edipov kompleks. Antigona je s druge strane tragedija koja se bavi problemom časti i bratske dužnosti nasuprot poštivanju zakona. Ona predstavlja duhovnu snagu ideala i ljubavi koja se oslanja na vječne nepisane zakone etike i religije. Jedina se suprotstavila Kreontu i njegovim zakonima te zbog toga tragično završava, a njezina smrt time postaje simbol pobjede ljudskih napora za individualnom slobodom, humanošću i višim idealima. Euripid je napisao Elektru i Medeju. Elektra je tragedija u 6 činova koja obrađuje temu Elektrine osvete majci zbog ubojstva oca, a Medeja je tragedija u 5 činova koja obrađuje Medejinu osvetu Jazonu zbog preljuba. Medeja je prikazana kao okrutna žena i majka jer ubija vlastitu djecu kako bi se osvetila mužu.

Rimska književnost je usavršeno nasljeđe grčke književnosti, a dijeli se na arhajsko razdoblje, zlatni vijek, srebrno razdoblje i razdoblje kasnog carstva. Najznačajniji književnici rimske književnosti su Plaut, Vergilije, Ovidije i Horacije. Plaut je najznačajniji komediograf na čije su se djelo Aulularia nadovezali Držić i Moliere. Vergilije je autor Eneide, rimskog nacionalnog epa u 12 pjevanja napisanih po uzoru na Homerove epopeje. Ovidije je najplodniji rimski pisac koji je preradio grčke mitove u djelu Metamorfoze, dok je Horacije s druge strane najuspješniji rimski lirski pjesnik.

Eseji, kvizovi, lektire @ ePripreme iz hrvatskog jezika
sljedeća lekcija: Srednji vijek