Marin Držić Dundo Maroje
Marin Držić je djelovao u 16. stoljeću u razdoblju hrvatske renesanse. Ovaj pisac, nadimka Vidra, pripadao je dubrovačkom krugu te je autor najuspješnije eruditne ili plautovske komedije ˝Dundo Maroje˝. Uz poštovanje vladajuće poetike ove dramske vrste u njih je unosio duh i atmosferu renesansnog Dubrovnika. U djelu su vidljiva renesansna obilježja: okretanje čovjeku, iskorištavanje prilika i uživanje u životu.
Ova komedija poštuje trojno jedinstvo prostora, vremena i radnje, a sastoji se od dva prologa i 5 činova. U prvom prologu se ističe antiteza ˝ljudi nahvao / ljudi nazbilj˝. Dugi Nos svojim prologom opisuje rat koji se vodio između ljudi nazbilj ( pošteni, dobri i lijepi ljudi) i ljudi nahvao (zli, pokvareni ljudi) , a to je rat koji se vodi i danas. Drugi prolog kratko najavljuje temu ovog djela, sukob između oca, Dunde Maroja, i njegova sina, Mare Maroja, kojemu je dao 5000 dukata da ode u Firencu i postane trgovac. Sin izigrava oca te odlazi u Rim, gdje iskoristi priliku i pokazuje potpuno drugačiji karakter od svog oca. Antiteza je prisutna i u samoj temi djela. Nasuprot ocu koji je škrti trgovac nalazi se rasipni sin. Svota novca od 5000 dukata je jedan autobiografski element. Naime sam Držić je imao obiteljski dug od 5000 dukata, a isto toliko je Maro potrošio u Rimu. Taj novac nije potrošen samo na njegove želje, nego na zahtjeve žene koju je Maro obasipao prividnim bogatstvom i lažima. Iako je bio zaručen 3 godine, on joj je obećao da će ju oženit. Jedan od temeljnih motiva ovoga djela je dakako fortuna ili sreća. Pomet je lik koji se veže uz taj motiv. On je vladar vlastite sreće ( sudbine), optimist i hedonist. On sreću naziva ˝srjeća˝, ˝dobra srjeća˝, i često ju spominje, hvali ili proklinje. To je ukupnost povoljnih okolnosti koje, iskoriste li se u pravom trenutku i na pravi način, pridonose pobijedi čovjekove inteligencije. Slijedeći misao renesansnih filozofa, Držić dijeli shvaćanje o čovjeku kao središtu svemira: jakom, inteligentnom pojedincu koji sa svojim vrlinama i manama može savladati čovjekovu najopasniju silu, prevrtljivu sreću. Pomet simbolizira renesansna shvaćanja.
Kraj komedije nije sačuvan, nadopunio ga je Mihovil Kombol, ali kraj mora biti sretan za sve likove. Dundo Maroje koji je došao za sinom u Rim, planira ga se odreći, no u saznanju da ako Maro sklopi brak sa Perom dobiva sve bogatstvo, pohlepni starac ipak oprašta svom sinu. Važno je naglasiti kako su sluge u ovom djelu snalažljivi pokretači radnje, a gospodari su naivni jer sluge upravljaju njihovim životima.
Držić je uveo ovu vrstu u hrvatsku književnost. Komedija predstavlja događaje iz svakodnevnog života, izmišljene ali ne i nemoguće. Radnja je zapletena i u njoj sudjeluje obični svijet koji se prikazuje u nedoličnim situacijama ( trgovci, krčmari, sluge, krađe, podvale). Njezin cilj je da zabavljajući i poučava. Česte su situacije prepoznavanje i prerušavanja, a likovi su tipizirane ličnosti, dijelom preuzete iz antičke komedije, a dijelom iz renesanse stvarnosti.
