Anketa

Ocijeni esej

1
2
3
4
5

Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej  Share 

kia3

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 7
  • Respect: 0
Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Siječanj 17, 2012, 10:31:12 »
0
U ovom eseju namjera mi je interpretirati novelu „Crni mačak“ američkog književnika Edgara Allana Poea, najznačajnijeg predstavnika američkog romantizma.
Edgar Allan Poe pohađao je nekoliko godina sveučilište u Virginiji iz kojeg je bio isključen zbog kockarskih dugova. Kako bi preživio, počeo je pisati. Bavio se novinarskim, kritičarskim i književnim radom, a ponajprije je bio pjesnik i pripovjedač. Edgara Allana Poea osobito su zanimale mistične teme. Pisao je kraća prozna djela u kojima se bavio čovjekovom psihom. Posebno ga zanima psihologija zločinca i svijet kakav se može naći u poremećenom umu. Utemeljitelj je kriminalističke priče i znanstvene fantastike. U svoje doba bio je neshvaćen i nepriznat, no prvi je američki književnik koji je utjecao na europske književnike.
Novela „Crni mačak“ nastala je pod utjecajem romantizma. Romantizam je pravac u književnosti nastao u Italiji, a kasnije se pojavio i u ostalim dijelovima Europe. Odlike romantizma su odbacivanje ideja racionalizma koje je donijelo prosvjetiteljstvo, a književnici ne prihvaćaju ni stroga pravila koja propisuje klasicizam. Traže novo uporište i pronalaze ga u isticanju emocija, slobodi i individualizmu. Samu tematiku  romantizma čini nekoliko cjelina: osobne teme, pejsaž, nepoznati krajevi, nacionalno-povijesne teme i mistične teme. „Čežnja za nečim dalekim i nedostižnim tipična je za romantičare. Čeznuli su tako za prošlim vremenima- za srednjim vijekom, na primjer, koji su vrlo cijenili, za razliku od prosvjetiteljstva. Romantičari su, osim toga, čeznuli za dalekim kulturama- Orijentom i njegovom mistikom, primjerice. Inače, privlačila ih je noć, sumrak, stare ruševine, natprirodni elementi. Zaokupljala ih je takozvana „mračna strana“ života, to jest ono nejasno, neugodno, zagonetno.“ Jostein Gaarder
Zdenko Škreb i Ante Stamać novelu opisuju kao kratki i zatvoreni prozni oblik koji upravo zbog svoje kratkoće ima čvršću strukturu od romana. Upravo zbog kratkoće u novelu se obično ne umeću opisi i epizode jer bi doveli do usporavanja radnje. Uvod obično donosi sažeti prikaz osobina lika ili događaj koji će se obraditi. Svrha uvoda je privući pozornost čitatelja i izazvati njegovo očekivanje. Središnji dio obično se bavi psihološkom analizom lika ili razradom događaja. Tu se sadržaj novele često proširuje pripovjedačevim komentarima ili upotrebom simbola. Završetak novele često je obrat (poanta) kojim se ističe nešto osobito važno za temu.

U samom uvodu u djelo Edgar Allan Poe priprema čitatelja na strašan čin glavnog lika koji tek slijedi. Već samim uvodom on uspjeva pobuditi znatiželju kod čitatelja, koja zaista u mom slučaju nije prestala ni u jednom trenutku čitanja. Pišući u prvom licu Poe je istaknuo junakovu ljubav prema životinjama koje su mu davale ljubav i vjernost koje su mu nedostajale od čovjeka, a posebno govori o crnom mačku Plutonu kojeg je najviše volio. Idila obiteljskog života života porušena je junakovom bolešću Alkoholom, kako ju sam naziva. Čitatelji iz Poeovog uvoda mogu samo naslutiti kako se strašni događaj o kojem govori odnosi na mačka. Naime, on iznosi detalj o tome kako su u stara vremena crne mačke smatrali prerušenim vješticama.  „Govoreći o njegovoj inteligenciji, moja žena, koja je u duši bila prilično prožeta praznovjerjem, često je spominjala ono drevno pučko vjerovanje prema kojem su sve crne mačke u stvari prerušene vještice. Ona time nije nikada mislila ništa ozbiljno— i ja to spominjem tek tako zato što sam se, baš sada, toga sjetio.“
Prijateljstvo glavnog junaka i Plutona trajalo je nekoliko godina i nije jenjavalo, čak i unatoč tome što se junak mijenjao na loše, što je počeo prekomjerno piti i grubo postupati prema životinjama i ženi. Poštovanje koje je osjećao prema Plutonu sprječavalo mu je da ga zlostavlja. Nakon što se junak jednog dana vratio kući pijan učinilo mu se da ga mačak izbjegava, nakon čega ga je ovaj „ščepao“. Mačak mu je od straha zadao malu ranu zubima što je u junaku izazvalu demonsko bjesnilo. Bezosjećajno je izvadio nož i maču iskopao oko. Iako se nakon toga osjećao krivim i užasnutim, nije se mogao obuzdati zlom duhu nastranosti, koji ga je tjerao da uništi samoga sebe. Tako je jednog jutra, sasvim hladnokrvno, stavio mačku omču oko vrata i objesio ga o granu drveta u dvorištu.
„...— objesio ga zato što sam znao da me volio i zato što sam osjećao da me nije ničim povrijedio; – zato  što sam znao da, rađeći tako, činim grijeh – smrtni grijeh...“
Noć nakon tog strašnog i meni potpuno nerazumljivog čina iz sna ga je prenuo povik „Vatra!“. Zajedno sa ženom i slugom je uspio istrčati iz kuće koja je izgorjela u potpunosti. Nakon tog događaja pisac iracionalnim razmišljanjem pokušava pronaći povezanost između ovog događaja i vješanja mačke, ali ga u tome sprječava racionalno razmišljanje. Tada, na njegovo zaprepaštenje, otkriva portret mačka na jednom sačuvanom zidu kuće za koji zaključuje da je netko iz gomile radoznalih ljudi, koja je na znak uzbune ispunila vrt, odsjekao životinju sa stabla i ubacio je kroz otvoreni prozor u kuću. Rušenjem kuće, mačak se našao u gomili svježe žbuke, te je vapno djelovanjem plamena i amonijaka iz leša, stvorilo portret. On spominje i to da je tu zapanjujuću činjenicu uspio objasniti svom razumu, ali ne i svojoj savjesti što se meni čini potpuno razumljivim. Mislim da bi se nakon takvog niza zapanjujućih događaja i osoba koja ne vjeruje u sudbinu, proročanstva i slično zapitala postoji li između ovih događaja neka poveznica. Mjesecima nakon požara junak je imao priviđenja mačka i tugovao je zbog gubitka životinje, sve dok nije odlučio pronaći novu. Novi je mačak bio crn i velik kao i Pluton, ali se od njega razlikovao po bijeloj mrlji na prsima. Junak je osjećao nesklonost prema njemu iako nije shvaćao zašto. Iz dana u dan odnos prema mačku ispunjavao se odvratnošću i jezom, koja je prelazila u mržnju. Nakon što je shvatio da je i taj mačak lišen jednog oka i da njegova mrlja na prsima ima oblik vješala, više se nije mogao suzdržati i počeo je ludjeti. U svemu tome, kao što to obično i biva, najviše je trpjela njegova žena. Prilikom jednog silaska u podrum mačak ga je skoro oborio naglavce što ga je razjarilo do ludila. Njegova ga je žena pokušala spriječiti u namjeri da ubije mačka jednim udarcem sjekire što je u njemu izazvalo demonski bijes. „...izvukao sam ruku iz njezina stiska i zabo joj sjekiru u mozak. Pala je mrtva na mjestu bez hropca.“ 
Nakon tog čina junak ne iznosi ni jednu jedinu riječ žaljenja za svojom ženom, već je okupiran idejom sakrivanja trupla. Najprije je želio sasjeći truplo na sitne djelove i uništiti ih vatrom, kasnije pokopati ga u podrumu. Razmišljao je o tome da ga baci u zdenac u dvorištu ili da ga spremi kao robu i pozove nosača. Na kraju je odlučio tijelo zazidati u zidine podruma, na mjestu gdje je bilo ispupčenje uzrokovano lažnim dimnjakom. Junak se ponovno počeo osjećati kao slobodan čovjek nakon što je shvatio da nema mačka. „Nemoguće je opisati ili zamisliti onaj duboki, blaženi osjećaj olakšanja koji mi je odsutnost te mrske životinje izazvala u grudima. Nije se pojavila tijekom te noći i tako sam, barem jednu noć otkako sam je doveo u kuću, čvrsto i mirno spavao; da, spavao čak i s teretom ubojstva na duši.“  Na samom kraju ove novele događa se za mene neočekivani preokret u kojem su otkrivene sve tajne našeg junaka. Do tog trenutka on je bio savršen u svojim djelima, barem je tako mislio. No kad je policija odlazila počinio je kobnu pogrešku. Lupio je štapom upravo u onaj dio zida u koji je uzidao truplo supruge. Tada su na naplatu došla sva njegova nedjela i to upravo zahvaljujući novom mačku. „Gubeći svijest, zateturao sam prema suprotnom zidu. U jednom trenutku odred policajaca na stubama zastao je nepomičan, obuzet silinom užasa i strahopoštovanja.“ Unatoč svim događajima koji su se izdogađali kroz djelo, ovakav rasplet nisam očekivala. Junak je bio toliko bezosjećajan u svakom trenutku, tako da je za mene bilo veliko iznenađenje to što je izgubio svijest. Međutim, analizom njegova postupka moguće je shvatiti njegov očaj. On, prema mojem mišljenju, zapravo nije mogao podnijeti poraz. Poraz u smislu pronalaska trupla kojeg je sakrio.

Dakle, u noveli „Crni mačak“, Edgar Allan Poe govori o zločinu kojeg je čovjek počinio vođen silom koju nije mogao kontrolirati. Tu silu on naziva nastranošću i smatra ju sastavnim djelom čovjekove psihe. Poe je u svojim djelima nastojao zaprepastiti, što mu je vrlo dobro uspjevalo. Služio se gotičkom strujom i znao je raspolagati maštom koja mu zasigurno nije nedostajala. Stvarao je mračne, mistične scene i naglim je detaljima držao čitatelja u neprekidnoj radoznalosti. Glavnog lika predstavlja nam kao čovjeka nježne, popustljive naravi i nježnog srca koji voli životinje koji se pokvario zbog neumjerenosti u piću. Glavni lik izravno govori o svojim osjećajima i stanjima duše, iako su ponekad pregrubi. Sam je pisac jednom rekao: „Ako se moja djela i temelje na stravi, tvrdim da strava potječe iz moje duše, da sam tu stravu crpio iz njenih zakonitih izvora i uvijek je vodio samo do njena zakonita ishoda.“

candace

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 4
  • Respect: +4
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Travanj 08, 2012, 19:13:55 »
+2
ne zapocinji sa "u ovom eseju je" vec edgar allan poe je...itd . o njegovom osobnom zivotu ne pisi , vec napisi najosnovnije djela, zasto je znacajan . opcenito o romantizmu jednu recenicu nista vise. i izbaci ovaj dio u samom uvodu i rijec citatelj. lijepo pises ali pogledaj na internetu neke bolje eseje i kako se pisu sto u koji odjeljak cemu se pridaje veca vaznost.

ivana1717

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 2
  • Respect: +1
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Svibanj 20, 2012, 19:03:03 »
0
prvo, uvod ti uopće nije dobar. Nema potrebe za pisanjem o značajkama vezanima za razdoblje u kojem je djelo nastalo. Usredotoči se na samo djelo i njegove odrednice. Esej započni s nekoliko rečenica : u kojoj fazi Edgarova života je nastalo, kojem razdoblju pripada, smjesti ga u pripadajuće stoljeće. To je uvod.

"U samom uvodu u djelo Edgar Allan Poe priprema čitatelja na strašan čin glavnog lika koji tek slijedi. Već samim uvodom..." - NEMOJ PONAVLJATI

.."čak i unatoč tome..." - OVDJE NAPIŠI SAMO- UNATOČ TOME

 Poštovanje koje je osjećao prema Plutonu sprječavalo mu je da ga zlostavlja.-PIŠE SE SPRIJEČAVALO (SMISAO REČENICE NIJE DOBAR)- SPRIJEČAVALO GA JE

Previše prepričavaš djelo. Usredotoči se na interpretaciju jer će ti za ovo oduzimati bodove.

uni.puff

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 3
  • Respect: +1
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Svibanj 20, 2012, 22:53:58 »
0
Upravo pišen ovaj esej i iskreno smatram da previše prepričavaš. Sve šta pišeš čini se ka nabacivanje definicija,i nigdi ne iznosiš svoje zaključke ni ne gledaš dublje u djelo.Ne mislin ništa loše,samo iskren savjet:)

Matea_makarska

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 1
  • Respect: 0
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Svibanj 23, 2012, 22:21:49 »
0
previse nepotrebnog teksta o romantizmu, a posebno o djelu!
skrati malo! :)

Zora

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 43
  • Respect: +58
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Svibanj 24, 2012, 00:50:47 »
+10
 Ivana 1707 - odgovor
Ne razumijem kako možeš napisati da je točno SPRIJEČAVATI,kada je ispravno SPRJEČAVATI.
Dijeliš savjete, a sama ne znaš što je točno. Dakle , ispravno je SPRIJEČITI i SPRJEČAVATI.
Sretno na maturi!
prof. Zora

Arwen2605

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 84
  • Respect: +3
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Svibanj 24, 2012, 17:15:36 »
0
1500 riječi  ???  ???

lux

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 1
  • Respect: +1
Odg: Edgar Allan Poe: Crni mačak - esej
« Svibanj 24, 2013, 17:02:21 »
+1
Nije li "Crni mačak" pripovijetka?