Anketa

Ocijenite esej

1
6 (10.9%)
2
1 (1.8%)
3
20 (36.4%)
4
13 (23.6%)
5
15 (27.3%)

Ukupno Glasova: 55


Ranko Marinkovi: RUKE - esej  Share 

vatra123

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 24
  • Respect: +4
Ranko Marinkovi: RUKE - esej
« Ožujak 29, 2012, 00:11:10 »
0
„Ruke“ je novela poznatog hrvatskog književnika Ranka Marinkovića napisana 1953. Djeluje u razdoblju druge moderne.Viškom Voltaireu“ (kako je još nazvan), 1939. izvedena mu je prva drama Albatros. Pojava svakog novog Marinkovićeva djela bila je ne samo veliki književni, već i kulturni događaj, pa i društveni. Važno je istaknuti još neka djela poput „Glorija“, „Kiklop“, „Pustinja“, „Never more“… Njegova su djela do danas doživjela brojna izdanja u zemlji i inozemstvu, drame se i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama.

Ruke razgovaraju i iznose svoje stavove i mišljenja. Riječi su rukama izvor svih nesporazuma. Naravno, ruke predstavljaju ljude i njihove životne poglede odnosno nadzore. Marinković se kroz dijalog ruku na početku novele volterski ruga ljudskim besmislenim svađama kao da su mala djeca. Jedna drugoj prebacuju da ne zna pisati, da ne zna čitati, slikati. Svađaju se i zaoštravaju sukob. Lijeva ruka prebacuje desnoj da je preuzela čin stvaranja. Da je sve ostalo na mislima i riječima ništa se ne bi dogodilo. Ranko Marinković se u noveli pita što je to čast i treba li se pod svaku cijenu fizički obračunati braneći tu čast. . Nožem ili vatrenim oružjem čovjek produbljuje sukob dovodeći ga do fizičkog uništenja drugoga.
Ruke ne predstavljaju samo pojedinca. U njima možemo prepoznati narode i države. Pisac je svjestan pojavnosti francuske revolucije, Napoleona, Oktobarske revolucije, Hitlera itd. Uvijek je jedna politička opcija okrivljivala drugu prvo riječima, a onda djelima, tj. oružanim sukobom.
Na kraju novele ruke doživljavaju čudan sukob. U susret im dolazi dječak i djevojčica. Djevojčica je prošla pored desne skrušeno, tiho, kao da je nešto skrivila. Nameće se misao nije li ta djevojčica iz novele predstavnica svih djevojčica ( žena ) koje su odgajane u poslušnosti i potencijalnoj krivnji. Desna ruka ( konzervativna, patrijarhalna, tradicionalna koja se drži običaja Crkve i obitelji )  je pogladila djevojčicu dajući nam do znanja da cijeni njezinu poslušnost, skromnost i čednost. Sukob nastaje na lijevoj strani, utz lijevu opciju. Dječak je prkosan kao što su bili i svi lijevo orijentirani mladići u različitim revolucionarnim vremenima. Lijeva se šalila, kvrcnula je dječaka po nosu i šaljivo zamahnula iznad njegove glave. Pisac je vješto pokazao da lijevi mogu mladićima očitati bezazlene lekcije, da su strpljivi s njima i da shvaćaju njihovu mladost. Što u tom trenutku čini desna? Pljusnula je dječaka po licu. Kako objasniti postupak postupak desne? Zašto je pljusnula dječaka? Znači li to da desna opcija kažnjava neposlušnost, da ne trpi drskost i da nema razumijevanja za mlade. Ako je ovog mladića samo pljusnula, možemo zamisliti kako bi kaznila neposlušne starije starije osobe koje sustavno smišljaju i snuju osvajanje vlasti na bilo koji način.

Marinković je svojim  novelističkom opusom  izvršio veliki utjecaj na hrvatske  umjetnike svoga vremena. Njegov karakterističan stil prepun ironije, humora i duboke skrivene metaforike oduševljavala je brojne čitatelje i gledatelje  koji su mu odobravali, kao i Miljenku Smoji,  da hrabro karikira negativne pojavnosti u društvu,  od Albatrosa 1939. do Never mora 1993.
Čovjek bi se trebao, poručuje nam „Viški Voltaire“ Marinković zagledati u svoje ruke, u svoje djelo i upitati se jesmo li u stvaralačkoj euforiji nanijeli zlo drugom čovjeku. Ima li svaki cilj opravdanje? Pa i Raskoljnikov je u „ruke“ uzeo sjekiru i ubio „Božje stvorenje“ Koja je ruka ( držeći sjekiru ) veći krivac nebitno je na kraju izvršenog čina. Ruke nisu krive, poručuje nam Marinković. Kriv je mozak, odnosno ljudska svijest koja često umjesto najveličanstvenijeg osjećaja – ljubavi, bira najniži – strah. A iz  straha činimo  sve kako bi sami sebi  stvorili pakao.

Zora

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 43
  • Respect: +58
Odg: Ranko Marinkovi: RUKE
« Ožujak 29, 2012, 17:32:32 »
0
Problem je šti nisi priložio ( la ) odabrani dio teksta za obradu eseja, jer ova novela ima dvanaestak stranica i za Tvoj esej je općenita analiza novele, a cilj je eseja razumijevanje teksta koji je zadan i na tom dijelu  teksta iz književnog djela se radi i on se analizira. Želim Ti pomoći u razumijevanju ove vrlo teške i složene novele, pa ću napisati neke upute za obradu djela.
Važno je da cijela zbirka novela nosi naziv Ruke, a u okviru zbirke se nalazi i istoimena novela. Iz te zbirke su još osim novele Ruke zadane i novele Anđeo, Zagrljaj i Prah i svaka od njih može biti na maturi.
Ruke su pisane u obliku prividnog dijaloga između lijeve i desne ruke koje predstavljaju dvije suprotne strane ljudske ličnosti. Time se ukazije na necjelovitost ljudske ličnosti.
Novela započinje maženjem ruku i dječju igru uz pjesmu. No ubrzo  se one počinju nadmudrivati i svađati. Desna se nameće zakonom jačega, ona je uvijek glavna i dominantna. Ona je stvarateljica djela u svim područjima, spominje se riječ Demiurg koja označava prema filozofu Platonu  naziv za božanskoga tvorca prirode, graditelja svijeta i života na Zemlji. ona na taj način unaprjeđuje ljudski život. Ona je jača, snažnija, pametnija i spretnija. Lijeva joj predbacuje da je nemilosrdna jer nosi oružje i ubija u ratovima, ali i hladno potpisuje  perom smrtnu presudu. Dakle, ona je i stvaratelj i uništavatelj koji bi jednoga dana mogao i uništiti svijet. Ponekad u svojem lukavstvu zna biti i nježna, kada Mu ( Čovjeku) miluje kosu i mazi ga. Lijeva  predbacuje  Desnoj njenu surovost kada ju podsjeća kako Mu je pomogla u času krize  razrezati  žile na ruci, tj. da izvrši samoubojstvo, no to na sreću nije uspjelo.
Lijeva ruka je druga strana ljudske ličnosti, ona je nježnija, osjećajnija, iskrenija i spontanija, ali ima podređenu ulogu. Ona uvijek ima ulogu pomoćnice, hvataljke, pseudopodija koja mora poštovati zakon jačega. No, u slučaju opasnosti i Njegove ugroženosti one surađuju i sposobne su zajedičko nedjelo. U sceni tuče s dječakovim ocem one se udružuju ne bi li obranile Njega, čime je naglašena slika čovjeka kao nedjeljivog stvorenja. Zadnja scena je groteskan prikaz pljuvanja obraza ne bi li oprao  ruke od blata i krvi.
prof. Zora

Zora

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 43
  • Respect: +58
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Ožujak 29, 2012, 18:31:05 »
0
A sada malo o jeziku.U 2.rečenici nema subjekta. Tko djeluje u razdoblju moderne? Valjalo bi povezati prve dvije rečenice u jednu. 3. rečenica također nije ispravno napisana. Trebala bi glasiti : Tom viškom Voltaireu izvedena je prva drama Albatros 1953. godine, a zatim piše pripovijetke.novele,drame, eseje, kritike i romane , od kojih je najpoznatiji Kiklop.
Rečenice ne smiju biti prekratke i moraju se misaono nadovezivati jedna na drugu!                                                     Pri kraju u rečenici : Njegov karakterističan stil prepun ironije...glagolski oblik treba glasiti oduševljavao je, a ne
oduševljavala ( glagol se odnosi na imenicu muškog roda stil!.
Ruke su u tekstu simboli i pišu se velikim slovima, kao što to piše i pisac : Lijeva i Desna , kao i On, Njemu ( Čovjek ). Ako ih je pisac poosobio i personificirao, to su postala njhova imena.
Imenica NADZOR odnosi se na ono što se nadzire ili nagleda, kontrolira.
Trebao si upotrijebiti u ovom kontekstu imenicu NAZOR što znači stav prema nečemu. u tom drugom ulomku ima još riječi koje si krivo upotrijebio ( stil! ). 
NE : Jedna drugoj prebacuju da ne zna pisati... ( prebaciti se može lopta )
NEGO : Jedna drugoj predbacuju da ne zna pisati... ( predbaciti nekome nešto znači prigovoriti )
Ne stavljaš zareze gdje treba !
prof Zora

vatra123

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 24
  • Respect: +4
Odg: Ranko Marinkovi: RUKE - esej
« Travanj 01, 2012, 22:32:28 »
0
Zahvaljujem na Vašem stručnom mišljenju. Inače, ovo je trebala biti analiza cijelog djela, a ne analiza na temelju određenog ulomka.

juno

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 1
  • Respect: 0
Odg: Ranko Marinkovi: RUKE - esej
« Travanj 14, 2012, 20:27:01 »
0
 Prije par dana Ruke su mi bile za lektiru,shvaćam da se tu radi o sukobu između ljudskih osjećaja i razuma, ali ipak neke stvari mi nisu jasne,npr čije su to ruke?,gdje se odvija radnja?je li taj čovjek antifašist? Zatim se spominje figa u rukavu,ugl sve mi je razbacano u glavi,ako bi mi to netko mogao razjasniti,bilo bi super.Hvala

Zora

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 43
  • Respect: +58
Odg: Ranko Marinkovi: RUKE - esej
« Travanj 16, 2012, 08:29:46 »
0
Ruke su On, tj. čovjek i dva različita pola Čovjekove ličnosti koja se sukobljavaju, ali kada On dođe u nevolju, one predetavljau zajedništvo njegove ličnosti i djeluju zajedno, kao u tuči na kraju kada staju u Njegovu obranu. Tu nema nikakvih političkih konotacija, ni ljevice ni desnice kao političkog opredjeljenja, već se radi o ljudskom karakteru, čije su dvije strane  prikazane kroz različitost ruku.
prof. Zora

ivana1717

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 2
  • Respect: +1
Odg: Ranko Marinkovi: RUKE - esej
« Svibanj 20, 2012, 18:50:52 »
+1
Mislim da ovu novelu možemo i politički interpretirati.

uni.puff

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 3
  • Respect: +1
Odg: Ranko Marinkovi: RUKE - esej
« Svibanj 20, 2012, 23:11:10 »
+1
Ajmeeee,jel moze neko pomoc oko interpretacije zagrljaja,mislin da je to puno težei kompleksnije,a nigdi primjera:(