Milutin Cihlar Nehajev: BIJEG - esej  Share 

vatra123

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 24
  • Respect: +4
Milutin Cihlar Nehajev: BIJEG - esej
« Travanj 01, 2012, 23:08:50 »
+1
INTEPRETATIVNI ŠKOLSKI ESEJ

POLAZNI TEKST

Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

Toša je imao pravo kad nas je korio da opisujemo same slabiće. Još gore: mi ih ne opisujemo, mi jesmo nemoćni. Ljudi smo hira i časa, bez otpora.
Mene je sad kad mislim na posljednji boravak u Zagrebu, gotovo stid. Zašto sam onako utren bio izgubio svu energiju? Najprije - mogao sam ionako očekivati da ću sada sasvim ozbiljno imati da mislim o Verinoj i mojoj budućnosti - i da o tom dam računa njenim roditeljima. A onda - zar je trebalo odmah pokoriti se, dati si dijeliti lekcije i na koncu pristati na sve što je Hrabarova od mene zahtijevala?Prvi boj - i ja položih oružje. Nije dobar znak. Kako sam samo staru psovao one večeri u mislima! I mrzio sam je - jadnu. A ipak – ona nema sasvim krivo. Jedino je od nje nelijepo što se ne pouzdaje u mene. Inače, što ona hoće? Ili da ja Veru doskora uzmem, ili da joj nađe muža. Stara je, pa se boji možda i smrti, boji se ostaviti kćer bez zaštite; - i otuda njena jednostavna logika .Da sam bio čvršći, mogao sam joj lako dokazati kako time nije ništa pomnoženo ako ja Veri ne smijem pisati, jer mi se nećemo radi toga raskrstiti, pa će ona jednako čekati još tu godinu.

(…)

Gadan, tužan bio je moj život. A tko je kriv? Mislio sam o tom - i nisam riješio zagonetke. Je li moj odgoj, što su me učinili pjesnikom i literatom i dali mi zahtjeve kojih život nije mogao ispuniti? Je li ljubav za Veru koja senije mogla dobro svršiti radi bijede i siromaštva moje službe? Jesu li ljudi oko mene – taj mali grad, zloban i sitničav? Je li alkohol, sanjarenje, slabost živaca, bolest duše?

Ne znam, ne znam. Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći do kraja - uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga.

Vidiš: čini mi se da sam ja uvijek bježao sam od života i od ljudi. Nikad se nisam opro -uvijek sam se maknuo na stranu. A kad sam došao u dodir s ovim životom naših ljudi,životom u bijedi i u sitnim prilikama, bježao sam od njih. Bježao sam i od sebe, ne hoteći vidjeti kako propadam; opijajući se, samo čekajući konac.


SMJERNICE
Kojemu književnom razdoblju i kojoj književnoj vrsti pripada odlomak navedenog djela?
Na što upućuje, tj. simbolizira naslov djela?
Tko je glavni lik, odnosno pripovjedač u romanu Bijeg?
Zašto jadikuje nad svojim životom? Kako reagira u novonastalim situacijama? Navedi nekoliko tih situacija.
Kako je njegov život trebao izgledati, a kako je izgledao? Kakav je karakter glavnog lika? Je li on odlučan ili neodlučan? Obrazloži.
Tko bi ili što moglo biti krivo za takvo njegovo stanje?
Koji su uzroci sociološke naravi, a koji psihološke?
Gdje se u tekstu mogu naći potvrde za tvrdnje da je glavni lik autodestruktivni pesimist i depresivac?
Koja je tipična modernistička obilježja mogu pronaći u romanu? Je li Đuro Andrijašević isključivo literarni lik jednog razdoblja i stila ili njegove karaktersne osobine možemo pronaći i u svojoj okolini? Obrazloži.

POMOĆ PRI PISANJU
Bijeg je najbolji roman hrvatske moderne. Sam naziv romana ujedno označava temu: glavni lik, učitelj Đuro Andrijašević nema snage suprotstaviti se teškim životnim uvjetima i njegov „bijeg“ od života, u alkohol i pasivnost, samo ga vodi u sve dublju propast. Jedan od uzroka takvog stanje jest i njegova preosjetljivost  i idealistički duhovni odgoj koji ga nije pripremio na izazove života. Iako, u početku talentiran, kako za glazbu, tako i za književnost, Đuro ne uspijeva formalno završiti svoje školovanje i osigurati egzistenciju. Zbog toga gubi i zaručnicu Veru koju je i privukao svojim talentom, ali društvo je nemilosrdno: tko nema prihode, ne može ni zasnovati obitelj.
   Modernistički elementi u romanu se ponajprije ich-forma (pripovijedanje u prvom licu), elementi epistolarnog romana (pripovijedanje u obliku pisama) te duboka psihološka karakterizacija glavnog lika. Osim toga, u romanu je malo vanjske radnje i opisa prostora, a mnogo više unutarnjih proživljavanja i psihološke karakterizacije. Modernistički su i utjecaji ostalih autora, a ponajprije morbidnog Oscara Wildea, pesimističnog Arthura Schopenhauera i autodestruktivnog Friedricha Nietzshera. U romanu postoje i dijelovi koji se odnose na društvenu stvarnost, a to su ponajprije oni koji oslikavaju malograđansku sredinu u Senju i nedaće života u malome mjestu koje se opire nadolazećemu  modernitetu.