Antun Branko Šimić uz Ulderika Donadinija je najznačajniji prestavnik ekspresionizma u hrvatskoj književnosti. Svojim radom u časopisima ''Juriš'' i ''Vijavica'' Šimić je prezentirao vodeći europski književnoumjetnički pravac u drugom destljeću dvadesetoga stoljeća. U to vrijeme u Europi odvija se veliki rat, mali čovjek ne nalazi smisao života, izvor ljubavi ili sreće. Vlada bezumlje, gubitak razuma i u potpunosti deformirana ljudskost.
Veliki hrvatski književnik pisao je pod utjecajem društvenog stanja u europi, te i pod utjecajem ojađenog društva u njegovoj sredini. Česti su izrazi kojima prikazuje ružniju ali istinitu stranu života ''i iz rasprasnutih šipaka u vrtu, krv se cijedi''. Pjesma ''Gorenje'' govori o ispraznosti života pa i prolaznosti života koji je za čovjeka samo usputna stanica. Njegov cijeli književni rad temelji se na prikazivanju prolaznosti života na što je on ravnodušan, bespomoćan i nikako ne pokazuje želju za borbom ili promjenama. Šipak u pjesmi predstavlja ranu, simbol ljudske boli i ranjivosti. Bogatsvo prirodnih plodova šipak, predstavlja u pjesmi čovjeka koji je rasprsnut i iz kojega se krv cijedi. Ekspresionisti su bojama i simbolima htjeli izraziti svoje osjećaje. Crvenom bojom pjesnik nam simbolizira opasnost, ljudsku patnju, teško čovjeko stanje. Osim crvene boje, u pjesmi susrećemo i hladnu plavu boju koja predstavlja surovu stvarnost '' Al s istoka se veče javi plavim licem '' . Bezizlazno čovjekovo stanje Šimić prikazuje djevojkom koja preplašena bježi k njemu. Tjeskobne situacije, situacije napetosti i nelagode česte su u njegovom stvaralaštvu i u stvaralaštvu svih ekspresionista. Pri pisanju pjesama posvećuje pažnju versifikaciji, želi slobodnim stilom što više prodrijeti u dušu čitatelja. Odbacuje tradiciju, uvodi slobodan stih i škrtost izraza. Oprezno odabire rimu, nije mu svejedno koja će se riječ rimovati, koja će zazvučati najjače u tekstu. Mnogo je stilskih figura u njegovim pjesmama, česte su njegove onomatopeje i metafore koje će ostati upamćene kao prepoznatljivi citati. Pjesma ''Gorenje'' pljuska je neurotičnoj sredini koja ne zna za mir, utrci ljudi za materijalnim bogatstvom i koristi. Ni zvijezde nisu više spas ovom sveopćem kaosu, što ga je ljudska zloća dovela do takvog stanja. Na kraju sve završava u plamenu, mnogi neće priznati pa če i dalje juriti za ostvarenjem izvrnutim vrijednostima, ali likovi iz ove pjesme kao i likovi iz ovoga života predati će se i izgorijeti u tom plamenu kao da ih nikada nije ni bilo.
Šimić predstavlja značajnu pjesničku figuru naše književnosti. Prvi hrvatski pjesnik koji počinje pisati drugačije, negira tradiciju, izostavlja interpunkciju dajuči vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Susreće se sa njemačkim ekspresionistima, upoznaje modernističke pravce u europi i francusko pjesništvo. Hrvatskoj književnosti donio je korijenovit procvat što mu daje veliki značaj u našoj književnosti.
smjernice:
-> smjesti u kontekst književnosti hrv i svjetske
--> o čemu govori pjesma gorenje
-->razmotri motive šipaka i krvi, što simboliziraju, koje se boje javljaju?
-->stilske figure u pjesmi
-->antiteza šipaka i zvijezda?
-->analiziraj stih i strofe i poveži ih s šimićevim mjestom u povijesti hrv versifikacije
-->tko su mu uzori a tko sljedbenici?
--> motivi karakteristični za šimića?
Anketa
