Anketa

Kojom biste ocjenom ocijenili ovaj esej?

1
1 (5.9%)
2
1 (5.9%)
3
4 (23.5%)
4
5 (29.4%)
5
6 (35.3%)

Ukupno Glasova: 17


Miroslav Krleža- Gospoda Glembajevi-esej  Share 

korčula

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 34
  • Spol: Muški
  • Respect: +10
Miroslav Krleža- Gospoda Glembajevi-esej
« Svibanj 06, 2012, 10:11:54 »
0
GLEMBAY (ustao je pogođen. U njemu kuha. On raste iz depresije u violenciju. Gleda dugo svoga sina i klima glavom): Da, upravo tako arogantan bio si spram mene već u svojoj devetoj godini. To je ta tvoja venecijanska krv! (Škripi zubima, puši i prođe sobom gore-dolje. Zaustavi se tvrdo i odlučno): Dakle, molim te, da ne gubimo vrijeme! Ja sam bio na terasi kad si ti razgovarao s doktorom Silberbrandtom i ja sam čuo svaku tvoju riječ.

(Stanka. Otac i sin dugo se gledaju okom u oko. Leone nakon stanke podigne obje ruke u ramenima, a zatim ih bespomoćno spusti.)

GLEMBAY: No! I?
LEONE: Ništa! Onda si čuo svaku moju riječ!
GLEMBAY: No! I? (Stanka.) I?
LEONE: Što i? To mi je Silberbrandt tek malo prije objasnio da si ti to čuo! Oprosti mi! Ja sam bio duboko uvjeren da si negdje u vrtu! Ja nisam imao nikakve zle namjere!
GLEMBAY: Nije sada riječ o tome da li si ti imao pri tome kakvu namjeru, nego je li to istina?
Stanka.
LEONE: Ja mislim da je suvišno da nas dvojica o tome ovdje izgovorimo ma i jednu riječ! Ja nisam ono rekao tebi nego Silberbrandtu!
GLEMBAY: Tako? A šta bi ti uradio s čovjekom koji bi pred dva svjedoka izjavio da tvoja vlastita žena spava čitavu noć sa svojim ljubavnikom?
LEONE: Ne znam!
GLEMBAY: A tako? Ti ne znaš?
LEONE: Naravno da ne znam! Ja prije svega nemam žene, a drugo, ja nemam šezdeset i devet godina! Ja dakle ne znam što bih uradio na tvome mjestu!
GLEMBAY: Pa dobro, molim te, uzmimo da je tako! Dobro! Ti ne znaš! Dobro! Molim te! Dobro! Prođe sobom i onda stane. Možeš li ti razgovarati sa mnom samo dvije minute kao prijatelj?
LEONE: Ne! (Na jedno pitanje, koje je u jednoj nijansi toplo zazvučalo, to je bilo suviše kratko i suviše oštro. Osjetivši da je ta riječ bila prejaka, nastoji, poslije neugodne šutnje, da je razvodni komentarom): Naime, ja, ja naime mislim, ljudi ili su prijatelji ili nisu! A na dvije minute ne može se biti prijateljem.

SMJERNICE
Kakva je drama Gospoda Glembajevi s obzirom na vrstu? Obrazloži.
Smjesti prethodni ulomak u kontekst drame. Kojem činu pripada?
O čemu raspravljaju Leone i Glembay? Kako je i zašto uopće došlo do njihova razgovora?
Što Glembay očekuje od svog sina?
Kakav je njihov međusobni odnos?
Osjeća li se među njima rodbinska ljubav (otac – sin)?
Je li Leonov odnos prema majci drukčiji od odnosa prema ocu i zašto?
Tko je doktor Silberbrant i koja je njegova uloga u kući Glembajevih?
Tko je i što barunica, Glembayeva žena?
Tko je baruničin ljubavnik?
Koji se etički i moralni problemi pojavljuju u tom odlomku?
Kako na njih reagira Leone, a kako Glembay?
Što je sve u Glembayevih nemoralno i koje sve dramske situacije upućuju na to?
Ostavljaju li Glembayevi dojam uglednik građana? Zašto?
Kako završava drama i što je tipično glembajevsko u tom završetku?
Jesu li Glembajevi kao model obitelju prisutni u našoj svakodnevni ili su prošlost?





        Miroslav Krleža napisao je između dva svijetska rata psihološko-društvenu dramu u tri čina u kojoj je opisano postupno propadanje jedne zagrebačke patricijske obitelji. Burna svađa između oca i sina a i ostalih članova Glembajeva dvora odvija se u djelu a ovom ulomku razgovor i sukob oca Ignjata i njegova sina Leona.
        Ignjat Glembaj svoga sina Leona iz prvog braka ugostio je u svoju kuću jer se Leone vratio iz inozemstva nakon jedanaest godina. Otac je primio sina u kuću ali nimalo radostan radi tog čina, niti se zanimao za njegov život jer smatra da je Leonova profesija za njega nepotrebna i nekorisna. Njemu je najvažnije bilo u svome životu kako steći bogatsvo neradom točnije, kako drugome oteti, kako prevariti i kako zadržati to nezasluženo a na kraju, što je jedna i od poruka djela, bezvrijedno i prokleto bogatsvo. Netrpeljivost između oca i sina vidljiva je od samog početka djela. Obojica ne skrivaju odbojnost jedan prema drugome. Međusobno izbjegavanje završilo je kada Ignjat čuje Leonov razgovor s Silberbrandtom. Ignjat se uplašio da tvrdnja koju je Leone izrekao istinita i to je razlog zašto želi razgovarati s njime. Glembaj svoga sina drskog neprijatelja, spominje majčine gene što su u njemu, i smatra njegov rad nekorisnim. Korist je sve što traži pedeset devetogodišnji Glembaj, ljubav i toplinu ne poznaje pa ni prema svome sinu. Tako hladno ponašanje oca prema sinu, budi u Leonu mržnju prema Glembaju i svemu što je Glembajevsko. Ne želi ostati miran prema zlonamjerama svoga oca i njegovih sluga, već se on odlučno suprostavlja svima u kući. Za nesretan završetak svoje majke krivi oca i sve otvorenije ističe ljubav i poštovanje prema svojoj pokojnoj majci a mržnju prema ocu. Majka nije bila ta koja je htjela stvoriti svog sina kao uspješna bankara već je s njim postupila s puno ljubavi i za njega je predstavljala jedinu zaštitu u obitelji. Baruničin ispovjednik Silberbrandt, dolazi u vrlo nezgodnu situaciju kada ga Leone proziva kao baruničina ljubavnika. Barunica Castelli je druga Ignjatova žena koja je slična Ignjatu jer želi samo korist. I tako naš najveći,najpoznatiji i najutjecajniji književnik dvadesetoga stolječa, Miroslav Krleža, želi prikazati što se sve to skriva iza sjaja aristokratskih obitelji, koliko je nemorala i zlodjela učinjeno samo za života poslijednjeg Glembaja. Leone je predstavljen kao pravedan i dobronamjeran lik, intelektualac koji želi sve učiniti za dobrobit svoje obitelji i cijelokupnoga društva. I on sam se našao u iskušenju preljuba s barunicom koja je željela sve osvojiti nemoralnim činom. Sve su to faktori koji Leonu nedaju mira, jednostavno mu nedaju da ostane ravnodušan i da se stopi sa iskvarenom sredinom. Ignjat i svi njegovi licemjerni suradnici svjesni su svoga sebična ponašanja, svojih lažnih života i usprkos tome ne žele promjene jer uživaju svoj položaj u cijelokupnom nehumanom, iskvarenom, primitivnom hrvatskom društvu s početka dvadesetog stolječa. Čistu iskrenost Leone dokazuje time što nakon kritiziranja svih Glembajeva, krivi i samoga sebe jer,kako on kaže, da i on nosi Glembajevsku zlu krv. Nakon smrti Ignjata, barunica Castelli koje je do tada ''voljela'' svog supruga, doznaje da ju je prevario i da ostaje bez bogatstva. Za nju je to šok jer je trpjela sve u obitelji samo kako bi se domogla Glembajeve imovine. Ogorčena, histeričnim ponašanjem izaziva Leona koji ubojstvom barunice završava radnju djela ali i postojanje dinastije Glembaj. Leone postaje i sam ubojica kao što su bili njegovi preci, ubojice i varalice.
          Čitajući Glembajeve možemo usporediti hrvatsko društvo s početkom dvadestoga stolječa, kada se odvijala ova radnja, s hrvatskim društvom s početka ovog dvadeset i prvog stolječa. Godine prolaze, lica se mijenjaju, zločudnost i licemjerje ostaju iste osobine hrvatskog naroda. Svatko tko želi pravednim putem odlazi kao Leone u inozemstvo jer u ovoj sredini uspijevaju lica kao što su Ignjat, Puba ili barunica. I danas ima sličnih Leonu, mladome intelektualcu koji želi prvenstveno dobro drugima, kojega muči nepravda, koji ne popušta prema zlodjelu svojih najbližih. Bolna je i mučna činjenica što mnogi nisu iskreni kao on, već lažljivi i nemoralni kao sluge iz Glembajeve priče koji ruše san o pravednome svijetu.