Anketa

Ocijenite esej

1
4 (8%)
2
2 (4%)
3
10 (20%)
4
15 (30%)
5
19 (38%)

Ukupno Glasova: 50


Albert Camus : Stranac - esej  Share 

oryx7

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 2
  • Respect: 0
Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 15, 2012, 13:18:40 »
0
NTEPRETATIVNI ŠKOLSKI ESEJ

POLAZNI TEKST
Albert Camus, Stranac

Čim me ugledao, pripodigao se i turio ruku u džep pa sam, naravno, stegnuo Raymondov revolver u džepu na kaputu. Zatim se on ponovo izvalio, ali nije izvadio ruke iz džepa. Bio sam prilično daleko od njega, desetak metara. Na mahove sam nazrijevao njegov pogled, između napola sklopljenih vjeđa. Ali uglavnom je njegov lik titrao u užarenom zraku preda mnom, šumor je valova bio još tromiji i spokojniji nego u podne. Isto ono sunce, isto ono svjetlo na istom onom pijesku što se protezao i ovdje. Već dva sata dan nije odmicao, već dva sata bio je usidren u oceanu usijana metala. Na obzorju je prošao, jedan brodić, nazreo sam krajičkom oka samo crnu mrlju jer sam netremice gledao Arapina.

 Pomislih da treba samo da se okrenem pa da se ovo svrši. Ali na leđa mi se bio navalio cijeli šal ustreptao od sunca. Učinih nekoliko koraka prema izvoru. Arapin se nije ni pomaknuo. Ipak je još bio prilično daleko. Možda zbog sjene na licu učinilo mi se da se smije. Čekao sam. Obrazi su mi gorjeli od sunca i osjećao sam kako mi se kapljice znoja sakupljaju u obrvama. Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo pokopali mamu i, isto onako kao i onda, najviše me boljelo čelo i sve su mi žile na njemu u isti mah kucale ispod kože. Zbog toga žara koji više nisam mogao podnositi, koraknuo sam naprijed. Znao sam da je to glupo, da se neću izbaviti od sunca ako se pomaknem za jedan korak. Ipak, prešao sam jedan korak, samo jedan korak. A tada, ne pridižući se, Arapin izvadi nož i pokaza mi ga na suncu. Svjetlo sijevnu na čeliku i kao da me duga svjetlucava oštrica pogodi u čelo. U isti mah znoj nakupljen u obrvama poteče mi odjednom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim velom. Taj zastor od suza i soli zasjeni mi oči. Osjećao sam samo cimbale sunca na čelu i, nekako nejasno, blistavi mač uperen iz noža svejednako u mene. Taj užareni mač palio mi je trepavice i kopao bolne oči. Tada sve zaigra preda mnom. Zapahnu me težak i vreo dah mora. Učini mi se da se nebo širom otvorilo da pusti ognjenu kišu. Napeh se svim svojim bićem i ruka mi se zgrči na revolveru. Otpona popusti, dotaknuh glatki trbuh drška i tada sve poče, usred praska koji bijaše u isto vrijeme rezak i zaglušan. Stresoh sa sebe znoj i sunce. Pojmih da sam poremetio ravnotežu dana, izvanrednu tišinu žala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih još četiri puta u nepomično tijelo u koje se meci zabijahu a da se ništa nije opažalo. Bijahu to kao četiri kratka udarca kojima
sam pokucao na vrata nesreće.


SMJERNICE
Smjestite ulomak u kontekst romana.
Kako se zove glavni lik i kakav je njegov odnos prema životu?
Osjeća li glavni junak mržnju prema Arapinu?
Što je izazvalo da puca na njega?
Je li to bilo čime motivirano?
U ulomku svjetlost ključnu ulogu. Obrazložite.
Glavni junak živi ravnodušno. U što vjeruje? Zašto je roman naslovljen Stranac?
Po čemu možete zaključiti da roman pripada suvremenoj književnosti?
Koje je simbolično značenje posljednje rečenice ulomka?
Koji ženski lik u romanu ističe Mersaultov karakter?
Što sve doznajemo o Mersaultu iz razgovora sa svećenikom?
Je li Mersaultov način života široko prihvaćen u društvu? U čemu je bit filozofije egzistencijalizma u skladu s  kojom živi Mersault?


ESEJ:


           Albert Camus dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1957. godine i pisac romana "Stranac". Ovo djelo nastalo je 1942. godine u razdoblju kasnog modernizma i prvoj fazi Camusovog stvaranja, fazi apsurda. Tu fazu karakterizira prihvaćanje besmisla života i nalaženje sreće u istome.
   Glavni lik ovoga romana, činovnik Mersault, tehnikom je redukcije, postupkom suvremene književnosti, sveden na osjetilno, elementarno. Rečenice su kratke i jasne, a stil hladan. "Stranac" je podijeljen u dva dijela, a ponuđenim ulomkom završava prvi koji prati Mersaultov život do ubojstva Arapina.
            Glavni je junak lišen suvišnih emocija, pasivan i nezainteresiran čak i za stvari usko povezane s njim. Život prihvaća onako kako dolazi, a zadovoljstvo pronalazi u malim stvarima. Za razumijevanje njegovog karaktera važan je utjecaj osjetilnog svijeta pa su tako opisi vremenskih uvjeta i prirode slikovitiji. U vezi s ljubavnicom Marie uživa u njenom mirisu, dodirivanju njenog tijela, zvuku njenog smijeha, a smatra kako ih izvan njihovih tijela ne veže ništa. Ne ignorira fizičke potrebe u situacijama u kojima se to očekuje pa tako spava i pije bijelu kavu na majčinom bdijenju, smeta ga sunce na njenom sprovodu : "Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo pokopali mamu(...)". To isto sunce igra ključnu ulogu u ubojstvu Arapina premu kojemu, sukladno njegovom karakteru, nije gajio nikakve osjećaje niti imao mišljenje o njegovom sukobu s Raymondom. Omamljen suncem gubi jasnu sliku : "Taj zastor od suza i soli zasjeni mi oči." , osjeća se ugroženim : "Svjetlo sijevnu na čeliku i kao da me duga svjetlucava oštrica pogodi u čelo." i ispaljuje pet hitaca u Arapina. Četiri metka kojima je pucao u već nepomično tijelo odredit će njegovu sudbinu : "Bijahu to kao četiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesreće.". Taj čin će na sudu poslužiti da ga se prikaže bezosjećajnom i emocionalnom nakazom.
          Naslov romana simbolizira otuđenost glavnog junaka od društva i svijeta u kojemu živi. Ne vjeruje u Boga, a kao što tvrde na suđenju, ne priznaje najbitniji zakon ljudskog društva i ne poznaje osnovno djelovanje ljudskog srca.
Iščekujući smrtnu kaznu odbija svećenika, a iznerviran njegovom upornošću u naletu bijesa spoznaje apsurd ljudskog postojanja i prihvaća ga. Osjeća potpunu ravnodušnost spram svijeta, onakvu kakvu i svijet osjeća prema njemu. Lišen nade shvaća da je je svejedno umre li sada ili za mnogo godina jer sve čeka ista sudbina i svi životi vrijede jednako. Iako zna da je stranac u ovome društvu, time mu se približuje. U svjetlu nove spoznaje osjeća sreću i iščekuje smrt.
          U društvu koje od početka svoga postojanja traga za smislom, višim ciljem i racionalnim objašnjenima, prihvaćanje Mersaultovog načina života značilo bi i prihvaćanje besmisla. Jednostavnije je osuditi pojedinca nego prihvatiti zabludu u kojoj društvo živi, tako da će Mersault zauvijek ostati stranac.

ag008

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 12
  • Respect: +1
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 23, 2012, 12:28:39 »
0
Nije loše, iako sumnjam da ćemo imati oavakve smjernice
.

SpacemaN93

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 5
  • Spol: Muški
  • Respect: +2
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 23, 2012, 19:52:18 »
0
Po mome mišljenju pojedine rečenice gube smisao.
Pri tome mislim na rečenice tipa:


   Glavni lik ovoga romana, činovnik Mersault, tehnikom je redukcije, postupkom suvremene književnosti, sveden na osjetilno, elementarno.

i još par njih  :-\

Naravno, to je samo moje mišljenje, uvod sam po sebi je dobar...
If you want it, you can have it all ...

Zora

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 43
  • Respect: +58
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 24, 2012, 01:14:47 »
+1
Analiza jezika i stila djela nikada ne dolazi na samome početku. U uvodu nisi spomenula i da Camus pripada egzistencijalizmu, što je jako važno. Na početku 2. dijela ( razrade ) trebaš lokalizirati tekst, tj. ukratko reći što se događalo prije i tako pripremiti ulazak u analizu polaznoga teksta.
Pripazi i da su točno vidljiva 3 ulomka eseja, a ne 4 kao kod Tebe!
Sretno na maturi !
prof Zora

barbara1993

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 3
  • Respect: 0
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 24, 2012, 16:55:09 »
0
Analiza jezika i stila djela nikada ne dolazi na samome početku. U uvodu nisi spomenula i da Camus pripada egzistencijalizmu, što je jako važno. Na početku 2. dijela ( razrade ) trebaš lokalizirati tekst, tj. ukratko reći što se događalo prije i tako pripremiti ulazak u analizu polaznoga teksta.
Pripazi i da su točno vidljiva 3 ulomka eseja, a ne 4 kao kod Tebe!
Sretno na maturi !
prof Zora

barbara1993

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 3
  • Respect: 0
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 24, 2012, 17:07:03 »
0


Zamolila bih vas da i mene pregledate esej i napišete mi što nevalja. Hvala..:)

Albert Camus: stranac

        Albert Camus francuski je romanopisac, dramatičar i esejist rođen u Alžiru. Pripada razdoblju kasnog europskog modernizma i predstavnik je književnog pravca egzistencijalizma. Književno stvaralaštvo podijeljeno mu je u dvije faze: fazu apsurda i fazu pobune. Za prvu fazu karakteristično je da se prihvaća besmislenost života, dok se druga faza javlja kao opreka prvoj. U njoj se počinje promišljati i uspostavljati životni smisao. Za svoje književno stvaralaštvo dobio je 1957. godine Nobelovu nagradu za književnost. Navedeni ulomak pripada romanu Stranac koji nastaje u prvoj fazi Camusovog stvaralaštva. U kontekstu romana navedeni ulomak pripada zapletu u kojem glavni junak ubija Aarapina.
       Glavni junak ovog romana je mladi činovnik Mersault koji predstavlja stranca sebi i svijetu. Na sve situacije u životu reagira ravnodušno, ne iskazuje nikakve emocije te se u potpunosti razlikuje od društva. Na početku roman umire mu majka, iako je sasvim logično da smrt pogađa ljude, on i na taj događaj ostaje ravnodušan. Nakon majčine smrti nastavlja sa svojim životom zabavljajući se kao da se ništa i nije dogodilo. No jedan sasvim običan izlet na koji kreće s djevojkom Marijom i prijateljem Raymondom, uvest će pomutnju u njegov život. Na izletu Mersault igrom slučaja postaje ubojica Arapina koji njemu osobno nije ništa skrivio, zbog učinjenog djela ne osjeća nikakvu grižnju savjest. Hladnokrvno nakon prvog hica ispaljuje još 4 u beživotno tijelo Arapina. Glavni uzrok kojeg on navodi i koji ma neki način opravdava svoj čin jest prevelika sunčeva svijetlost koja mu je udarala u čelu: „Osjećao sam samo udarce sunca po svom čelu…“. Mersault i nakon toga ostaje ravnodušan, njegova ga ravnodušnost i ponašanje čini strancem. Smatra da je život besmislen i ne prihvaća život kakvog nameće društvo. Roman stranac pripada suvremenoj književnosti što je vidljivo po obradi romana. Roman je temeljen na psihi glavnog junaka što je temeljna odrednica modernog romana. Radnja roman zapravo se odvija u psihi glavnog junaka kroz koju nas autor vodi.  Ubojstvo Arapina simbolički je zapravo i završetak njegovog života jer je zbog toga osuđen na smrtnu kaznu. Za vrijeme dok je boravio u zatvoru razmišlja o svom smaknuću te odbija svećenika. Ne vjeruje u Boga i smatra da mu on ne može pomoći.
           Iz navedenog djela zaključujem da je bit  filozofije egzistencijalizma prihvaćanje besmislenosti života što prihvaća i Mersault. Po mom mišljenju Mersault je izgubljen u vlastitom životu, nema se snage boriti s problemima koje mu donosi život što je i glavni uzrok takvog njegovog završeka. Čovjek uvjek u životu mora imati neki  cilj i smisao zbog kojeg postoji i kojem teži.   

Abyssmodeo

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 2
  • Respect: 0
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 24, 2012, 19:43:40 »
0
S obzirom na sve, Barbara, čini se dobro zamišljeno, no s lektorskog stajališta mislim da bi ti skidali bodove radi gramatike samo tako... ne kažem da sam ja nešto mnogo pismeniji (šta'š, takva je ova naša RH :P), ali smatram da ako ispraviš "uvjek" u "uvijek" i još par takvih riječi, odvojiš paragrafe i središ strukturu, prolaziš samo tako ;)
Sickness is not a state, it's an occupation - Let me do my job in peace... ^^

barbara1993

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 3
  • Respect: 0
Odg: Albert Camus : Stranac - esej
« Svibanj 24, 2012, 20:12:30 »
0
S obzirom na sve, Barbara, čini se dobro zamišljeno, no s lektorskog stajališta mislim da bi ti skidali bodove radi gramatike samo tako... ne kažem da sam ja nešto mnogo pismeniji (šta'š, takva je ova naša RH :P), ali smatram da ako ispraviš "uvjek" u "uvijek" i još par takvih riječi, odvojiš paragrafe i središ strukturu, prolaziš samo tako ;)

Hvala.. :) pripazit ću na to ;)