Anketa

Ocijenite esej

1
2 (4.1%)
2
4 (8.2%)
3
11 (22.4%)
4
21 (42.9%)
5
11 (22.4%)

Ukupno Glasova: 49


Nehajev : Bijeg - esej  Share 

oryx7

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 2
  • Respect: 0
Nehajev : Bijeg - esej
« Svibanj 17, 2012, 00:29:13 »
0
Milutin Cihlar Nehajev, Bijeg

Toša je imao pravo kad nas je korio da opisujemo same slabiće. Još gore: mi ih ne opisujemo, mi jesmo nemoćni. Ljudi smo hira i časa, bez otpora.
Mene je sad kad mislim na posljednji boravak u Zagrebu, gotovo stid. Zašto sam onako utren bio izgubio svu energiju? Najprije - mogao sam ionako očekivati da ću sada sasvim ozbiljno imati da mislim o Verinoj i mojoj budućnosti - i da o tom dam računa njenim roditeljima. A onda - zar je trebalo odmah pokoriti se, dati si dijeliti lekcije i na koncu pristati na sve što je Hrabarova od mene zahtijevala?Prvi boj - i ja položih oružje. Nije dobar znak. Kako sam samo staru psovao one večeri u mislima! I mrzio sam je - jadnu. A ipak – ona nema sasvim krivo. Jedino je od nje nelijepo što se ne pouzdaje u mene. Inače, što ona hoće? Ili da ja Veru doskora uzmem, ili da joj nađe muža. Stara je, pa se boji možda i smrti, boji se ostaviti kćer bez zaštite; - i otuda njena jednostavna logika .Da sam bio čvršći, mogao sam joj lako dokazati kako time nije ništa pomnoženo ako ja Veri ne smijem pisati, jer mi se nećemo radi toga raskrstiti, pa će ona jednako čekati još tu godinu.

(…)

Gadan, tužan bio je moj život. A tko je kriv? Mislio sam o tom - i nisam riješio zagonetke. Je li moj odgoj, što su me učinili pjesnikom i literatom i dali mi zahtjeve kojih život nije mogao ispuniti? Je li ljubav za Veru koja senije mogla dobro svršiti radi bijede i siromaštva moje službe? Jesu li ljudi oko mene – taj mali grad, zloban i sitničav? Je li alkohol, sanjarenje, slabost živaca, bolest duše?

Ne znam, ne znam. Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći do kraja - uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga.

Vidiš: čini mi se da sam ja uvijek bježao sam od života i od ljudi. Nikad se nisam opro -uvijek sam se maknuo na stranu. A kad sam došao u dodir s ovim životom naših ljudi,životom u bijedi i u sitnim prilikama, bježao sam od njih. Bježao sam i od sebe, ne hoteći vidjeti kako propadam; opijajući se, samo čekajući konac.


SMJERNICE
Kojemu književnom razdoblju i kojoj književnoj vrsti pripada odlomak navedenog djela?
Na što upućuje, tj. simbolizira naslov djela?
Tko je glavni lik, odnosno pripovjedač u romanu Bijeg?
Zašto jadikuje nad svojim životom? Kako reagira u novonastalim situacijama? Navedi nekoliko tih situacija.
Kako je njegov život trebao izgledati, a kako je izgledao? Kakav je karakter glavnog lika? Je li on odlučan ili neodlučan? Obrazloži.
Tko bi ili što moglo biti krivo za takvo njegovo stanje?
Koji su uzroci sociološke naravi, a koji psihološke?
Gdje se u tekstu mogu naći potvrde za tvrdnje da je glavni lik autodestruktivni pesimist i depresivac?
Koja je tipična modernistička obilježja mogu pronaći u romanu? Je li Đuro Andrijašević isključivo literarni lik jednog razdoblja i stila ili njegove karaktersne osobine možemo pronaći i u svojoj okolini? Obrazloži.

ESEJ:


                            Milutin Cihlar Nehajev autor je jednog od najboljih djela hrvatske moderne, "Bijega". Ovaj roman od dvanaest poglavlja predstavlja prvi defabulazirani moderni hrvatski roman. Nehajev autorsko pripovijedanje prekida pismima i ulomcima iz dnevnika koji prikazujući unutarnje monologe glavnog junaka ocrtavaju njegovo psihološko stanje.
                           Đuro Andrijaševićć, glavni lik ovoga romana, ima sve predispozicije da uspije u životu. Mlad je, iznimno inteligentan, talentiran književnik, ima novčanu potporu obitelji dostatnu da završi studij i zaručen je lijepom i inteligentnom djevojkom Verom. Unatoč tome, njegov život kreće u sasvim drugom smjeru. Oteže sa studijem u Beču gdje zapada u novčane poteškoće, a dane provodi u gostionicama tražeći utjehu u alkoholu. Povratkom kući dobiva novu priliku i nastavlja studij u Zagrebu gdje upoznaje Veru s kojom se zaručuje. Verina majka Nina nema povjerenja u Đuru, sumnja kako će njenoj kćeri moći pružiti život kakvog joj ona priželjkuje. Đuro kasni s profesorskim ispitom, a dodatna nevolja nastaje kada ne dobije očekivano stričevo nasljedstvo. Verini roditelji mu postavljaju ultimatum, ima godinu dana da položi profesorski ispit ili će zaruke biti razvrgnute, a k tome im je zabranjeno dopisivanje. Kako bi uštedio i spremio profesorski ispit, zapošljava se kao učitelj na zamjeni u Senju. U početku ga veseli rad s učenicima i mnogo vremena posvećuje pripremi predavanja. Ravnatelj ga gimnazije upozorava da se na sata treba držati propisanog gradiva i on polako gubi početni zanos. Sredinu u kojoj se našao smatra malograđanskom: "(...) taj mali grad, zloban i sitničav." i ne uspjeva se uklopiti. U dnevnik zapisuje svoja opažanja o kolegama i sugrađanima koji se po ničemu ne ističu i sami za sebe nemaju nikakvu vrijednost. Uspoređuje ih sa kažnjenicima, ljudima koji su označeni brojem, jednako odjeveni i ošišani.
Takav ga jednoličan život, ispunjen radom, boravkom u gostionici, alkoholom i kartanjem, deprimira i plaši. Pita se da li će i on morati tako živjeti.
                     Kako vrijeme odmiče ovaj, autodestruktivni pesimist, biva uvučen u kavanski način života. Zanemaruje učenje, duguje novac na razne strane, upušta se u sukobe, a opijanje mu postaje fizička potreba. Njegova nesreća doseže vrhunac kada iz novina sazna da je njegova puca, kako ju je zvao, zaručena za drugoga. Piše svojevrsno oproštajno pismo gimnazijskom prijatelju Toši i okončava život samoubojstvom: "Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći do kraja-uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga."
                     Nesretan život i kraj Đure Andrijaševića rezultat su različitih čimbenika. Oni prvi, vjerojatno i bitniji, počivaju u njegovom karakteru. Lik kontemplacije, pasivan sudionik života, prihvaćao je stvari onako kako su dolazile: " Ljudi smo hira i časa, bez otpora.", "Nikad se nisam opro- uvijek sam se maknuo na stranu.". Bježao je od ljudi, života i samoga sebe što simbolizira i sam naslov. Sa svakom bi preprekom zapadao dublje u apatiju: "Zašto sam onako utren bio izgubio svu energiju?" i pribjegavao porocima objašnjavajući svoju nesreću time što nije rođen pod sretnom zvijezdom. Od života želi mir i harmoniju, ali mu to njegovo psihičko stanje ne pruža. Sredina u koju ne pripada, nepovjerenja Verinih roditelja, neimaština, otuđenje od majke i književni neuspjeh također odvode Đuru u propast.
                     Lik Đure Andrijaševića nije usko vezan uz godinu nastanka "Bijega", a njegove karakterne osobine lako možemo pronaći u svojoj okolini. Dokaz za to su mnogi likovi neodlučnih pasivnih intelektualaca istovjetnih Nehajevom junaku koje nalazimo u modernim književnim ostvarenjima.