Ovo sam pisala prošle školske godine u sklopu priprema za probnu maturu.
Pred vama je ulomak romana Ante Kovačića U registraturi. Najprije pozorno pročitajte ulomak, a zatim i upute za pisanje školskoga eseja ispod teksta.
Dok sam ja tako u sebi zadubljen sjedio na hrastovoj klupčici, ovlaženoj rosom, nisam ni opazio da je netko unišao u bašču. Prenem se, začuvši tihe i lagane korake i šuštanje odijela, te ugledam ženski lik. Ja se sav smetem, a krv mi pojuri u glavu. Htjedoh pobrati svoje knjige i krenuti iz vrta, ali one mi ispale iz ruku i razletješe se listovi od raskinutih knjiga po rosnoj travi. Tu se približi ona i nazvavši mi "dobro jutro" lijepo se sagne i stade sabirati rasute listove mojih knjiga.
Ja se negdje zažarih poput makova cvijeta... Dobro sam znao da je ona nova štićenica i rođakinja u Mecenovu domu... Noćas je htjedoh silom vidjeti i malo da ne nagrajisah: a sada je evo iznenada sinula poput sunca na jutarnjem nebu... Divna i obla uda njezina tijela tako se lagodno sagibahu za listićima mojih izderanih knjiga, a onda se posadi na klupčicu: - Podajte mi knjige ovamo! - Ja ih pružim, još više smeten nego prije, a ona me sada istom pogleda tako pronicavo svojim velikim plavim očima i stade po stranama ulagati listove u knjige. Ne upitavši me ni za ime, slažući listove, ukori me dražesnim posmijehom: - Oj, oj, neuredna li đaka! Dragoviću moj! E, to je prvi pojav genijalnosti... Mladu mu dušu zaokupljaju druge misli i drugi snovi negoli je red i mar za školske knjige... Nije li tako? - pogladi me ona po rukama i opet upre one velike oči u mene.
Već tada poznavah sav život našega dobrotvora, a u družinskoj sobi s kumordinarom Žoržom naučio sam još više toga u društvu pokvarenih i izopačenih slugu i sluškinja. Dokle je to žensko biće tako ljubazno oko mojih knjiga čavrljalo, ja iznenađen promatrah njezin krasan lik, a ujedno punila mi se duša jedom i gorčinom... Kumordinar je pravo sudio! Bijaše ta nova štićenica krasno biće! Ako joj je šesnaest godina, ipak nije prevalila sedamnaeste.
Potegnem knjige k sebi i progunđam: - Vi ste nova štićenica i rođakinja našeg dobrotvora?
- Ja sam Laura G. - odsiječe ona nekako trpko. - A vi? Đak. Dakako, to svjedoči taj kup knjiga. Vi ste po svoj prilici bliži rođak gospodaru ovoga doma?
- Ne. Uzelo me od milosti, seljačkoga sina, da me uzgajaju poput takozvanog "siromašnog đaka"! - odgovorim.
- A kako se zove taj siromašni đak?
- Ivica Kičmanović!
- Ivica! Ivica! - uskliknu rekao bi ushićenim glasom djevojka. - Sirotan Ivica! Eh, tada smo braća: ja sestra, a ti brat! Oboje sirotani! - I ona me uhvati za ruke i tako me milo gledala, nu ja tome pogledu nijesam mogao odoljeti, već ponikoh nikom.
- Brat i sestra - ponovi ona tiše. - Ne pristaješ li? Ej, pa kako će to lijepo biti! - I ona, ne očekujući moga odgovora, živo me cjelune u usta, u čelo, u oči... Nikada me još žena nije poljubila, osim moje majke. Polije me rumen do ušiju i ja se hrlo i oprezno ogledah ne bi li se gdje u blizini desio milostivi Mecena ili njegov alter ego, kumordinar Žorž... Ali sve bijaše mirno, tek je lagahan jutarnji struj ponjihavao granjem i cvijećem.
Esej treba imati 400 do 500 riječi. Sadržajno i grafički oblikujte ga kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak).
Smjernice za pisanje
(Redoslijed smjernica nije zadan – oblikujte svoj esej služeći se smjernicama, a ne doslovno odgovarajući na pitanja!)
- Uvodni dio
- Smjestite ulomak u kontekst romana.
- Odredite mjesto romana u autorovu stvaralačku opusu i u razdoblju hrvatskoga realizma.
- Na temelju pročitanoga ulomka i poznavanja Kovačićeva stvaralaštva u razdoblju hrvatskoga realizma, iznesite koji se problem najavljuje u zadanom ulomku.
- Središnji dio
- Kako se Ivica ponaša u prvom susretu s Laurom? Prisjetite se njegova života prije susreta (djetinjstvo, školovanje, život u Meceninu domu). Potkrijepite svoja zapažanja citatima iz ulomka.
- Suprotstavite Ivičinu ponašanju Laurinu reakciju. Što vam ona otkriva o njezinu karakteru? (Prisjetite se naturalističke motivacije.)
- Povežite susret Ivice i Laure s njihovim odnosom u nastavku romana. (Nemojte prepričavati sadržaj!) Povežite ga s odnosom selo – grad.
- Zaključite kako je u romanu prikazana sudbina Ivice Kičmanovića (socijalno-psihološka motivacija lika). Povežite ime lika s njegovim karakterom. Prisjetite se koji je lik u razdoblju predrealizma imao sličnu sudbinu.
- Usustavite svoja zapažanja o romanu: lik, motivacija lika, stilska obilježja, pripovjedač.
- Povežite realističku temu (selo-grad, mogućnosti školovanja nadarenoga pojedinca iz siromašne sredine) s današnjom situacijom. Smatrate li da je taj problem još uvijek aktualan? Potkrijepite svoje tvrdnje citatima (djelo, ostala književna djela, iskustvo).
- Završni dio
- Osmislite na temelju prethodnoga izlaganja zaključak o liku Ivice Kičmanovića i romanu U registraturi u kontekstu autorova stvaralaštva i hrvatskoga realizma. Povežite svoj zaključak s problemom koji ste najavili u uvodu.
Školski esej – Ante Kovačić: U registraturi
Roman "U registraturi" Ante Kovačić pisao je u pretposljednjoj godini života (1888.), unoseći u nj mnoge autobiografske elemente – kao i glavni lik Ivica Kičmanović, potjecao je iz siromašne obitelji te se školovao zahvaljujući tuđoj potpori. Iako je roman ponešto nedosljedan i iscjepkan jer ga je objavljivao u nastavcima u časopisu "Vijenac", smatra se najvećim djelom hrvatskog realizma zbog složenosti stila (mješavina romantizma, realizma i naturalizma) i građe (sav piščev svjetonazor), smjelog eksperimentiranja s kaotičnom formom i uspjelih portreta likova. U zadanom ulomku mladi seljački sin Ivica, boraveći u gradu kod bogatog Mecene kako bi se školovao, susreće Lauru, iskusnu, prelijepu gradsku djevojku, također Meceninu štićenicu, u koju se zaljubljuje, što će ga kasnije upropastiti. Time se najavljuje problem fatalne žene koju je život naučio probijati se spletkama i zločinima, uz problem dolaska inteligentnog, ali naivnog siromašnog seljačkog sina u grad na školovanje.
Pri prvom susretu s Laurom Ivica se zbuni i pokazuje svoju sramežljivost uzrokovanu neiskustvom te pobožnim i jednostavnim seoskim odgojem: Ja se sav smetem, a krv mi pojuri u glavu. Htjedoh pobrati svoje knjige i krenuti iz vrta, ali one mi ispale iz ruku i razletješe se listovi od raskinutih knjiga po rosnoj travi. (...) Ja se negdje zažarih poput makova cvijeta... Laura, naprotiv, preuzima inicijativu – skuplja njegove knjige i sjeda pored njega. Ona pogađa njegove misli prepune očaranosti njome (Mladu mu dušu zaokupljaju druge misli i drugi snovi negoli je red i mar za školske knjige...) te započinje i održava razgovor, zavodeći ga, nagovara ga da ju smatra sestrom po nevolji (Eh, tada smo braća: ja sestra, a ti brat! Oboje sirotani!), a na kraju ulomka ga vrlo smjelo i slobodno ljubi (I ona, ne očekujući moga odgovora, živo me cjelune u usta, u čelo, u oči... Nikada me još žena nije poljubila, osim moje majke. Polije me rumen do ušiju i ja se hrlo i oprezno ogledah). Odlučna da dobije ono što želi, uvjerljivo glumi samouvjerenu, privrženu i dobrodušnu osobu, ali u nastavku romana pokazuje se kao proračunata, prevrtljiva i amoralna, a naposlijetku i suluda. Budući tajno dijete nemoralnog Mecene i seljanke koju je silovao i koja je nakon toga poludila, Laura je nasljeđem i okolnostima primorana na takvo ponašanje. Premda Ivičino prezime Kičmanović sugerira snažan karakter, a on uistinu inteligencijom i duhom nadmašuje svoje suseljane, u odnosu s Laurom on je beskičmenjak: ona je ta koja kasnije upravlja njegovim životom. U početku je to pozitivno jer zahvaljujući zločinom stečenu novcu postaje Ivičina dobrotvorka. No, u konačnici ga upropaštava: cijeneći slobodu iznad svega, ne pristaje na brak, zbog čega Ivica doživljava osudu u selu i mora otići; za vrijeme njegova odsutstva vara ga, a kad ju Ivica saznavši to ostavi i ženi se susjedom Anicom koja je oličenje naivne seljačke dobrote, upada sa svojom bandom na svadbu i uništava mu budućnost ubojstvom Anice i obitelji. Ivičina je sudbina određena Laurom kao intrigantom te njegovom rascjepkanošću između sela i grada, odnosno Anice i Laure koje utjelovljuju ta dva suprotna okruženja. Socijalnu pozadinu i tragičan završetak zbog fatalne žene Ivica dijeli sa značajnim likom iz hrvatskog predrealizma: Šenoinim Prijanom Lovrom. A nešto kasnije, na prijelazu u 20. stoljeće, Vjenceslav Novak obradio je temu školovanja siromašnog nadarenog pojedinca u svojim novelama "U glib" i "Nezasitnost i bijeda", od kojih potonja također ima tragičan završetak, ali bez ljubavnih elemenata. U usporedbi s tim vremenima, danas su mogućnosti stipendija i pomoći mnogo veće pa su tako upropašteni životi rjeđi, ali siromašnoj djeci iz manjih sredina više školovanje, nažalost, uvijek će biti teže nego nama koji smo imali sreću roditi se u relativno dobrostojećim gradskim obiteljima.
Ovim djelom Kovačić je, dakle, ostvario vrhunac svog stvaralaštva i vrhunac hrvatskog realizma, unijevši u nj sve svoje iskustvo i ideje, obradivši tada aktualan problem, originalno izmiješavši elemente svih tada prevladavajućih književnih stilova te razradivši glavne likove kao osobe, tipove i simbole.
Anketa
