Ranko Marinković: RUKE  Share 

garfy

  • Global Moderator
  • *****
  • Postova: 6654
  • Spol: Ženski
  • Osluškujući tišinu...
  • Respect: +279
Ranko Marinković: RUKE
« Rujan 19, 2010, 12:12:01 »
0
O DJELU:

- Novela

- Pripada razdoblju druge moderne (1952.-1969.)

-U vrijeme pisanja novele Marinković je bio antifašist, u djelu indirektno preferira lijevu ruku.

-Dosljedno je razvijena metafora života kao glume i svijeta kao kazališta; to je život u malom sa svim svojim registrima raspoloženja, ali pripovjedačeve oči uvijek su usmjerene prema apsurdnim detaljima i crnohumornim situacijama.


SADRŽAJ:

Čovjek hoda prekriženih ruku na leđima. "Lijeva se nalazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije." Tu nastaje dijalog između lijeve i desne ruke. Stalno se svađaju koja je pametnija, korisnija i sl. "Ja barem znam listati knjigu, a ti ni to ne znaš. Ti znaš samo držati knjigu dok ja listam. On čita, ja listam, a ti, kao stalak-držiš.". U svađi je lijeva ruka okrivila desnu da je ubojica, da ju je htjela ubiti: "Ja nisam ubojica! To bi ti učinila. Uostalom, jednom si već i pokušala to učiniti.", smatra se robom desne ruke: "Dok se gola prostituiraš u kojekakvim rukovanjima, ja držim tvoju rukavicu, kao rimski rob."
Na kraju dolazi do preobrata priče. Čovjek pomiluje rukom dječaka po glavi i kvrcne ga po nosu, mali vrisne kako ga je ovaj udario. Dolazi dječakov otac...."tada se makne i Lijeva. Strelovito se digne i zgrabi Oca za košulju na prsima. To je drugim riječima bio mig Desnoj: udri!"....Pod sobom ostave krvave otiske na pločniku. No one se nisu osvrtale..."

Na početku priče su se milovale, zatim svađale i razišle, ali su si na kraju pomogle u nevolji.


ŽIVOTOPIS RANKA MARINKOVIĆA:

   >   Rođen je u Visu 1913., a umro 2001. godine u Zagrebu.
   >   Osnovnu školu polazio u rodnom mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, a Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
   >   Poslije Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao direktor Drame HNK u Zagrebu.
   >   Od 1951. profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost
   >   Bio je redovni član HAZU



DJELA:

Novele:
   Proze (1948.)
   Ni braća ni rođaci (1949.)
   Oko božje (1949.)
   Pod balkonima (1953.)
   Ruke (1953.)
   Poniženje Sokrata (1959.)

Eseji:
   Geste i grimase (1951.)
   Tri dame (1977.)
   Pustinja (1981.)

Romani:
   Kiklop (1965.)
   Zajednička kupka (1980.)
   Never more (1993.)

O MARINKOVIĆEVIM NOVELAMA:
Marinković je književnu karijeru započeo uoči Drugog svjetskog rata novelama tiskanima u Krležinom "Pečatu" te grotesknom dramom iz dalmatinskog svijeta Albatros (1939.).
Novele okupljene u zbirkama Proze i Ruke, uglavnom realističke po fakturi, slikaju život u provincijskoj otočkoj sredini s nizom psihološki produbljenih portreta viških "oriđinala" i bizarnih tipova.
Dolaze do izražaja ključne osobine Marinkovićeva autorskog rukopisa: kontemplativna ironija, humoristički podton, začudni spojevi smiješnog i ozbiljnog, tragičnog i komičnog, težnja prema paradoksu i grotesci te inventivne leksičke igre i stilizacije.

"Sin sam nepregledne slavonske ravnice. Visoko je nebo nad nama, široko polje pod nama i ništa nema što bi me sprječavalo da hrlim vazda naprijed tom ravnom širinom i nedoglednom daljinom po kojoj se krili duh odvažnosti i ne pozna zapreke i strah."

korčula

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 34
  • Spol: Muški
  • Respect: +10
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Prosinac 31, 2011, 15:16:21 »
+2
Zbirka novela Ranka Marinkovića Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i najčešće pretiskivana novelistička knjiga jednoga hrvatskog  pisca  u poslijednih pedest godina. Prvo izdanje, iz 1953.god, sadržavalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ušla u knjigu novela ranije Marinkovićeve fraze. Sadržak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan 1962.god, kada je na uvodno mjesto uvrštena novela Samotni život tvoj.
Kada su se pojavile Ruke, Marinković je već bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga učinila prvim imenom poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptičnog intelektualca sklonog raznoj ironiji, discipliniranog Mediteranca s analitičkim nervom i pisca sposobnog da naoko obične, trivijalne teme uzdigne na univerzalnu razinu, nadasve nenadmašnog stilista, ta je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj književnosti nove vidike i postavila joj vrlo visoke kriterije.
Mnogi aspekti Marinkovićeve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumečiti u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost  novela Samotni život, Anđeo i naročito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralački čin i piščevu muku da iz kaosa građe stvori umjetničko djelo. Realističku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kreće, pisac razara brojnim narativnim postupcima-inverzijom slike svijeta, neuobičajenim spajanjem različitih žanrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera, ironijskim pomakom, groteskom.

korčula

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 34
  • Spol: Muški
  • Respect: +10
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Prosinac 31, 2011, 16:04:50 »
+2
Zbirka novela Ranka Marinkovića Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i najčešće pretiskivana novelistička knjiga jednoga hrvatskog  pisca  u poslijednih pedest godina. Prvo izdanje, iz 1953.god, sadržavalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ušla u knjigu novela ranije Marinkovićeve fraze. Sadržak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan 1962.god, kada je na uvodno mjesto uvrštena novela Samotni život tvoj.
Kada su se pojavile Ruke, Marinković je već bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga učinila prvim imenom poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptičnog intelektualca sklonog raznoj ironiji, discipliniranog Mediteranca s analitičkim nervom i pisca sposobnog da naoko obične, trivijalne teme uzdigne na univerzalnu razinu, nadasve nenadmašnog stilista, ta je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj književnosti nove vidike i postavila joj vrlo visoke kriterije.
Mnogi aspekti Marinkovićeve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumečiti u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost  novela Samotni život, Anđeo i naročito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralački čin i piščevu muku da iz kaosa građe stvori umjetničko djelo. Realističku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kreće, pisac razara brojnim narativnim postupcima-inverzijom slike svijeta, neuobičajenim spajanjem različitih žanrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera, ironijskim pomakom, groteskom.

Ranko Marinković,prozaik, dramatičar i esejist, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih književnika, rođen je 22. veljače 1913. godine na otoku Visu.
    Pisati i objavljivati počinje zarana, početkom tridestih godina, u tadašnjoj relevantnoj periodici, među ostalim i u Krležinu književničkom časopisu Pečat. Mladog pjesnika, prozaika i književnog kritičara prvi je put ozbiljnije shvatio pjesnik Ivan Goran Kovačić. Pišući o njegovoj noveli Hiljadu i jedna noć opsežniji tekst, on Marinkovića prepoznaje kao analitika, satirika i lirika.
    Prva Marinkovićeva drama Albatros, prema pišćevim bilješkama napisana još 1937.,a proizvedena na sceni Hrvatskog narodnog  kazališta u Zagrebu početkom 1939.godine, najavljuje ga i kao talentiranog dramatičara, koji će svoje plodno stvaralaštvo graditi u okvirima idejnog-tematskoga polja Dogme i Smijeha.
     Umjetničko sazrijevanje i plodan spisateljski vrhunac Marinković dostiže kasnih četrdestih i u godinama koje slijede. Ogleda se u tom intezivnom objavljivanju djela: Proze, pripovjetke,1948; Ni braća i rođaci, pripovijest,1949; Oko božje, pripovijest, 1949; Pod balkonima, pripovjetke, 1953; Ruke, pripovijetke, 1953; Geste i grimase, kazališne kritike i eseji,1951; Glorija, drama, 1955; Poniženje Sokrata, pripovijetke, 1959: Karneval i druge pripovijetke, pripovijetke, 1964.
    Godine 1965. objavljuje roman Kiklop, djelo koje će Marinkovićevo ime uvrstiti u sam vrh modernog hrvatskog proznog stvaralaštva, a poslije kojega, a na tragu Krleže i Desnice, više ništa neće biti isto. I u toj razvedenoj romanskoj strukturi, kao i u svim dotašnjim i budućim djelima. Marinković propitkuje odnos pisca i pisanja, njegove slobode i totalitarne vlasti, zbilje i fikcije, ljubavi i frustrirane usamljenosti, života i smrti, naznaćujući odgovore kroz fini humor i samoironiju.
     Zagrebački đak sa Filozovskog fakulteta, Marinković je početkom drugog svijetskog rata u Splitu uhićen zbog svojih ljevičarskih mladenačkih nazora, i interniran u kalabrijski logor u Italiji, te 1943.godine, nakon kapitulacije Italije, otpremljen u logor u Bari, a potom i u sinajski izbjeglički logor El Shatt. Po povratku u domovinu Marinković ubrzo postaje direktorom Drame HNK  u Zagrebu i profesorom dramaturgije i književnosti na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji, gdje je dočekao umirovljenje.
      Nakon Kiklopa, Marinković 1977. objavljuje vodvilj Politeia ili Inspektorove spletke, godine 1980. roman Zajednička kupka, potom 1982. dramu Pustinja, te 1993. svoj posljednji roman Never more. Godine 1986. priređuje zbirku svojih eseja Nevesele oči klauna, a djela mu, naročito zbirka pripovijedaka Ruke i roman Kiklop, doživljavaju više izdanja. Valja još napomenuti kako je dr. Tonko Marojević 1994. objavio vlastiti autorski izbor iz Marinkovićeva stvaralaštva, objedinjen u knjizi pod naslovom U znaku vage.

Tema

               Pripovijetka Ruke simbolički govori o neriješivom ljudskom  unutranjem konfliktu, razumu i osjećanosti, Lijeva i Desna ruka, razgovaraju, točnije, svađaju se. Lijeva ruka predstavlja ljudsko srce, a desna razum.
              Tek na kraju, neočekivano, kao u svakoj pravoj noveli, u potpunosti se razotkriva pišćeva ideja. Kada smo Lijevoj ruci već povjerovali kako je doista osjećajna, blaga i pravedna, ona nije odoljela nasilničkom ponašanju. Upravo u tom trenutku ogleda se sva tragična složenost čovjekova bića. Nije moguća jednostavna podjela ljudi na razumne i osjećajne. Razum i osjećaji čudesno se isprepliću u čovjeku i čine nas i blagima, i strastvenima, i sućutnima, i spretnima, i radišnima itd.
             Tajnoviti su putevi ljudske duše, o tome svjedoče naše ruke.


tomislav255

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 5
  • Respect: 0
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Veljača 23, 2012, 18:29:33 »
0
Imam jedno pitanje, u samom dijelu Ruke, dali je potrebno pročitati samo odlomak  Ruke ili će se esej odnositi na čitavu knjigu, hvala unaprijed.

Maliganska

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 3064
  • Spol: Ženski
  • psychologist in training
  • Respect: +743
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Veljača 23, 2012, 20:33:59 »
0
Imam jedno pitanje, u samom dijelu Ruke, dali je potrebno pročitati samo odlomak  Ruke ili će se esej odnositi na čitavu knjigu, hvala unaprijed.
Za esej je potrebno pročitati Ruke, Prah, Anđeo i Zagrljaj.
Voleo bih da me čeka tvoj zagrljaj
u neko kišno jutro, u neku jesen,
i da ti sebe ostavim toliko, da pred kraj
komadić sebe tek jedva ponesem... ♥

Zora

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 43
  • Respect: +58
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Ožujak 20, 2012, 15:31:38 »
0
Nikada nije dovoljno pročitati ulomke iz djela zadanih za esej. Sva djela na popisu moraju se u cijelosti pročitati, iako se u 2. dijelu eseja  ( Razradbeni dio ) valja usredotočiti na zadani ulomak jer se traži razumijevanje teksta koji je predočen. No, vrlo često se treba povezati kontekst zadanog ulomka i s ostalim sadržajem djela. Na taj način ispravljač može zaključiti je li pristupnik pročitao djelo u cijelosti. Vjerujte da se to da zaključiti prema napisanom eseju.
prof. Zora

eradication8

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 95
  • Respect: +30
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Ožujak 21, 2012, 01:21:17 »
0
čitao sam ali nisam si vodio bilješke, može li netko napisati kratak sadržaj svakog od 4 zadanih naslova iz knjige, ako ima? (osim za Ruke, jer je to već napisano)

point88

  • Registrirani korisnik
  • Postova: 1
  • Respect: 0
Odg: Ranko Marinković: RUKE
« Svibanj 04, 2012, 21:25:47 »
0
Može li mi netko objasniti zašto je ''sukob mašte i zbilje što izranja iz životnih sukoba ljubavi i dužnosti, zdravlja i bolesti'' tema novele Anđeo?
Hvala puno