nemam smjernice, osnovne su bile - predstavi autora i djelo, opiši i suprotstavi likove grofa Axelrodea i studenta Vidovića, opiši i citatima potkrijepi stanje u baraci (prema jednom od početnih ulomaka), izrazi Krležin i svoj stav o ratu.
Jedan od ''najopsežnijih'' hrvatskih književnika, Miroslav Krleža većinom svojih djela pripada razdoblju hrvatskog ekspresionizma. Novela ''Baraka Pet Be'' nastala je u ranijoj fazi njegova stvaralaštva, objavljena u prvom ciklusu novelističkog opusa ''Hrvatski bog Mars''. Krležin jezik je poseban spoj koji nikada ranije, niti kasnije, nije bio korišten. Tim jezikom savršeno je prikazan svijet njegovih brojnih djela – spoj impresionizma i ekspresionizma, groteske i naturalizma. Za razliku od zapadnih autora poput Hemingwaya, i njegovih uzora Camusa i Manna, kojima je svijet potpuno besmislen, Krleža vjeruje u spas čovjeka te svojim djelom šalje jaku antiratnu poruku. ''Baraka Pet Be'', kao i ostatak zbirke, pripada epici. Uz Barake i manje poznata djela, napisao je i poznati roman Povratak Filipa Latinovicza, drame Gospoda Glembajevi, Kraljevo, Leda, zbirku narodnih pjesama Balade Petrice Kerempuha, brojne kritike i eseje.
U prvom ulomku pripovjedač u trećem licu karakterizira lik Maximilijana Axelrodea, grofa koji je ''tugovao jalovo šezdeset i tri godine'' ''da sune u smrt, vedra i smiona čela.'' O ratovanju, naravno, ne zna ništa. Već osjećamo nagovještaj ironije kojom ga Krleža oblikuje. Axelrode napokon dočeka rat, san koji sanja od djetinjstva te postaje šefom velikog malteškog špitala – točnije, zapovjednik odgovoran za život i smrt svojih vojnika. Nikad dosad nije bio u ratu, a gleda samo na svoj dobitak. On je ''veliki čovjek'' kojemu ljudska osakaćena trupla nimalo ne smetaju sve dok se pobjeđuje. Nakon dobivene bitke prisili sve ranjenike svojih baraka na ''svečani mimohod'' pod svojim crno-žutim stijegom. Vojska mrtvaca bez udova, hramljući ili na nosilima obilazi barake kao na sprovodu. Ovim činom Krleža prikazuje apsurd ratovanja – pobjednici nisu pobjednici, svi gube. Zanimljivo je i samo grofovo hirovito seljenje armade – ''sto kilometara na istok, pa onda dvije stotine na zapad…'', bez ikakvog smisla i cilja, negdje tamo u Galiciji.
Axelrodeu suprotstavljen lik, njegov antagonist je mladi ranjenik, student Vidović. Pošto je i sam sudjelovao na bojištu, njegovim likom Krleža prikazuje sebe i sve ostale mladiće prisiljene sudjelovati u ratu. Vidović je ujedno i najpraćeniji lik jer ga pratimo od dolaska u baraku te do njegovog odlaska iz nje i života. Zato možemo reći i da je glavni lik novele. S njim čitatelj može suosjećati – opisan je golo, kakav jest, bez ironije. Intelektualac je koji je prisilno doveden u rat kako bi u njemu besmisleno poginuo, ''mali čovjek'' u očima velikih, nevrijedan viših ciljeva – bez izbora i prava na život, ljubav, mir. Krleža je na strani takvih, malih ljudi, protiv rata i pogibanja za tko zna čiji bolesni cilj i državu. U djelu je opisan sukob svjetova velikog i malog čovjeka koji se nikada nisu sreli, niti razumjeli jedan drugog. Mali, bili oni gnjevni ili pomireni, još uvijek ginu zbog interesa velikih, protiv čega se Krleža bunio svojim djelima, aludirajući na probleme tadašnje Austro-Ugarske monarhije.
Gnojne i prljave slike predstavljaju posljednji ulomak. U baraci je sve naturalističko, od ''smrdljive žute vode'' do sivozelene sapunice, krvavog znoja i gnojne vate. Sva ta estetika ružnoga u čitatelju budi gađenje, zgroženost. To je prava slika rata iza kulisa velikih i slavnih bitaka. Ekspresionizam nalazimo u ponašanju ljudi: ''Tu umire pod tušem jedan čovjek, tamo drugi jauče (…) svi viču, svi trče, svi su izgubili glave.''
Djelo svojom temom i stilom pripada ekspresionizmu, a likovi su simboli ljudi kakve možemo susresti i u svom vremenu, u svojim životima. Zbirka nosi ime ''Hrvatski bog Mars'' s razlogom – Mars je bog rata, a rat uzrokuje stvari tako brutalno opisane novelama. Želimo li da nam bog bude Rat? Stradanja, glad i siromaštvo nisu najgore što se zbog rata događa, gore od svega je što u čovjeku ostavlja duhovnu tupost i prazninu koja se teško liječi. Smatram da Krleža šalje pravu poruku meni i mojoj generaciji, na nama je budućnost. Stoga trebamo pravu podlogu na temelju koje ćemo kasnije postupati; što ćemo birati – rat ili mir, biti velikim ili malim čovjekom, biti rezigniran ili spreman stvarati novi, možda bolji svijet.
Anketa
