Honore de Balzac: OTAC GORIOT

[garfy]

Djelo počinje opisom penziona gđe Vauquer.

Pisac pomno opisuje penzion, okoliš, prostorije u penzionu itd. U Pariz je došao mladić iz plemićke obitelji koji želi studirati pravo, nastanio se i on u penzion.

U penzionu se nalaze još i bivši proizvođač rezanaca čiča Goriot te bivši trgovac Vautrin. Na početku su se svi divili čiči Goriotu na njegovoj odjeći i na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. Čiča Goriot ima i dvije kćeri koje je uspio udati u bogato društvo, i na njih je potrošio i zadnji novčić.

Mladi Rastignac napušta svoje ideale i okreće se Parizu i njegovom otmjenom društvu. On doznaje da u Parizu ima rođakinju po imenu
Beausèant i od nje traži pomoć da mu ona pokaže put do uspjeha u bogatom društvu. Ona ga upoznaje sa jednom od kćeri čiče Goriota, Anastasie. Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod nje.

Jednom prilikom dok je kod nje bio Rastignac iz jedne prostorije izađe Čiča Goriot i Rastignac je upita šta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca zatvorena kod gđe de Restaud. Kad je Rastignac to ispričao svojoj rođakinji kako se gđa de Restaud ponijela prema njemu, ona odluči da će ga upznati sa drugom Goriotovom kćerkom groficom Delphine de Nucingen.

 U međuvremenu pojavio se tu i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronašao i žrtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gđice Victorine.

Međutim Rastignac nije htio niti čuti za to. Jedne se večeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine, a ona ga je očarala na prvi pogled. Od tog dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajući o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio reći čiči Goriotu šta je rekla za njega, a on je bio presretan, iako su ga obje kćerke odbacile on je živio samo za njihovu sreću. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim načinom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uništiš da će on tebe. Rastignac je tražio novac i od majke i od sestara da mu posude da uspije u tom visokom društvu, one su mu poslale i zaželile mu sreću. Nakon toga u penzionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robijaš i prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz penziona.

 Delfine nikad nije dolazila vidjeti oca, tek pred njegovu smrt ga je došla vidjeti. Goriot je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan zato jer su i one, a nikad nije rekao ništa protiv njih iako su ga »pokrale«. Kad je umro čiča Goriot na pogreb su došle samo prazne kočije njihovih kćeri sa slugama unutra jer one nisu mogle, jer su došle rano ujutro sa plesa i morale su spavati. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad protiv nikog rekao ništa loše, i vidio je da je Vautrin imao pravo da protiv takvog svijeta ne možeš ići »pješice« i okrene se prema veličanstvenom Parizu i reče: »Sad je na nama dvoma red!«

[katty7]

djelovi oca goriota:

pansion
dva posjeta
ulazak u otmjeno drustvo
bjezismrt
dvije kceri
smrt oca

djelovi dundo maroje:

I čin

Dundo Maroje traži svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izuči zanat za trgovca.
Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otišao u Rim i tu se
prepustio lagodnom životu. Kada je njegov otac otišao da ga potraži sa sobom je
poveo svoga slugu Bokčila koji nije mislio na ništa drugo nego na jelo i piće.
Nakon što su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripčetu koji ih je poveo
u neku gostionu a začudili su se kada su čuli da u Rimu postoji neki gospodin
Marin koji živi veoma raskošno. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o
njegovom sinu. Kada su došli u jednu četvrt, Tripčeta reče da ovdje stanuje
ljubavnica gospodina Marina. Došli su pred jednu gostionu, ali mu se činilo
veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodžaju tu
ja siromah ne alodžavam tu sinjor Marin alodžava". Tada se upute do druge
gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj
ljubavnici, obećavao sve samo da mu pokloni malo pažnje ali ona to nije htjela.
Upravo u to doba očekivala je Marina. Marin je otišao obavijesti svog slugu
kako će ostati na ručku sa Laurom. Osim Marinova oca tražila ga je i njegova
zaručnica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i
zajedno s još jednim momkom tražila ga već tri dana.


II čin


Petrunjela,Laurina služavka, razgovarala je sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu
došao otac i kako će ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik.
Također joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje
da gleda za gospodinom Tudeškom, njemačkim plemićem. Petrunjela mu obeća da će
utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su došla tri prijatelja koji također
traže Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao
na balkonu, a pošto je Laura počela zvati Petrunjelu da uđe u kuću, on se
okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo
Maroje i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata,
Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao nož
da ulovi sina. Uto dođe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon što su
Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokčilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo
je Pometa. Pošto su se poznavali još iz Dubrovnika, Bokčilo ispovijedi nezgodu
koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokčila da pokuca na Laurina vrata i da
kaže da je Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te traži da se pomire.
Kada je to Popiva čuo odmah ga je uveo gospođi Lauri da ga dobro nahrani.


III čin

Kada se Marin vratio, pred kućom ga dočeka gospodin Sadi koji je tražio da mu Marin
plati svotu od 200 dukata koju mu je bio dužan zbog ogrlice koju je poklonio
Lauri. Pošto nije imao baš mnogo novaca, Marin je najprije odugovlačio, a onda
je vidio da ne može izbjeći plaćanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da
je Popiva sa Bokčilom otišao po Dunda Maroja, te da će ga dovesti onamo, Marin
se razbjesni. Kada je našao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli
da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli
Petrunjelu da kaže Lauri da će joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude
njegova žena. Kada ga Tripče sve to čuje on se posvadi s Ugom. Popiva govori
Lauri o tome kako je Marin u teškom stanju i kako nema novaca, a Laura mu
odgovara neka Marin dođe k njoj i ona će mu pomoći. Marinova zaručnica Pera,
susrela je Petrunjelu i kaže da su Marin i ona zaručeni već 3 godine. Prvom
prilikom će to Petrunjela prenijeti gospodarici.


IV čin


Dundo Maroje saznaje da je Bokčilo dosta novca potrošio na hranu i to ga ljuti jer je
on veoma škrt. Pošto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se
ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te pođe ocu u susret. Kad su
se susreli Maro kaže ocu da ga je napao netko njemu sličan, pretvarajući se
uzornim građanom i poštenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao
lukavijim rekavši da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na
prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki čovjek i
traži djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te
djevojke da ju pronađe jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri,
rekla joj je da je Marinu u Rimu došla zaručnica, da ju je Marin prevario i da
mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donoseći
poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede
Marina.

V čin

u petom činu se očituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On
odjeven poput plemića, s ogrlicom oko vrata, dolazi Lauri i u zamjenu za 3000
izgubljenih dukata ponudi Uga Tudeškog. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu
i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu našli Dundo
Maroje, Bokčilo, Baba, Pera i Dživo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog
sina, te ga se odriče. Pera je razočarana, no još i dalje voli Mara. No ipak,
na kraju, sve je sretnije završilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora
Laura vratila u Kotor.

(dundo maroje je copy-paste s interneta )

[matija mmmm]

 evo malo širi sastav garmatički nije isparvno jer je pisano na brzinu

Sažeto Čiča Goriot
livmed

[čupe175]

Unaprijed se ispričavam zbog pogreški u prepisivanju i izražavanju! 

Honore de Balzac:

Otac Goriot

[/size][/b]

Književna vrsta: roman

O ciklusu ''Ljudska komedija'':
U nastajanju da ''mnoštvo ljudskih egzistencija'' pregledno prikaže i osnove ljudske strasti i osjećaje osvijetli s raznih aspekata, Balzac je razradio čitav jedan arhitektonski plan prema kojem je već i prije sistematizirao svoja djela i dao mu ime ''Ljudska komedija''. Ljudska komedija dijeli se na tri osnove nazvane ''studijima'': ''Studiji iz društvenog života'', ''Filozofske studije'' i ''Analitičke studije''. Ljudska komedija ostala je nedovršena, ali kao opus ne nadmašena. Od 137 planiranih djela, Balzac je uspio napisati 91, a od 3000-4000 likova realizirao ih je oko 2000. Zahvaljujući svom izvanrednom daru zapažanja Balzac nam je dao kompletnu sliku društvenog života u prvoj polovici 19. stoljeća.

Mjesto radnje: Pariz
Vrijeme radnje: 1819./1820. godina
Tema: Odana i slijepa ljubav oca prema kćerima koje ga iskorištavaju, te želja mladog čovjeka iz provincije za usponom u društvu. *(Analiza francuskog društva početkom 19. stoljeća u Parizu.)

O romanu:
Roman koji je najpodesniji za pristup u svijet ''Ljudske komedije'' nesumnjivo je ''Otac Goriot''. Zamišljen prvobitno kao pripovijetka, ''Otac Goriot'' prerastao je u toku pisanja u roman. Radnja romana strukturirana je u tri fabularne osnove. Prva fabula prikazuje nesretnu sudbinu bivšeg tvorničara tjestenine, Goriota, koji se lišio svoga imetka da bi bogato udao svoje kćerki koje ga puštaju da umire u krajnjoj bijedi. Druga fabula prati sudbinu ŽGoriotova sustanara, mladog plemića Eugena de Rastignaca koji dolazi u Pariz pun ideala. Na tom ga putu svojim ciničnim primjedbama o društvenom uređenju prati bivši robijaš Vautrin, oko čijeg je uhićenja vezana i treća fabularna osnova romana.

Likovi:
Jean-Joachim Goriot, Eugene de Rastignac, Vautrin, Mme Vauquer, Delphine de Nucingen, Anastazie de Restaud, Claire de Beauseant, Christophe(sluga), Constance, Derville, Grimprel, Mlle Michonneau, Frederic de Nucingen, grof de Restaud, Poiret, Agathe de Rastignac, Sylvie(debela kuharica), Mme Couture, Mlle Victorine Taillefer.

Opis likova:
Otac Goriot jedan je od stanara pansiona Mme Vauquer. Nekadašnji proizvođač tjestenine otac je Delphine i Anastazie i star je otprilike šezdeset i devet godina. Njegova je ljubav prema kćerkama pretjerana, bezumna, apsurdna i slijepa. On ih voli gotovo do ludila. Upravo ta ljubav dovodi ga u neimaštinu, propast i smrt. Goriot se  lišio svog imetka da bogato uda svoje kćerke i učinio ih sretnima. Međutim, one ga se počinju sramiti i puštaju ga da umire u krajnjoj bijedi. Tek na samrti Goriot shvaća kakve su njegove kćerke zapravo.

Možda su ga zbog bezbrižne darežljivosti na koju se čiča Goriot, koga su u to doba s poštovanjem nazivali gospodinom Goriotom, dao navesti, počeli smatrati budalom koji se nimalo ne razumije u poslove.

Čiča je Goriot bio stari razvratnik čije su oči samo zahvaljujući liječnikovoj umješnosti bile pošteđene zloćudnog djelovanja lijekova što su ih njegove bolesti iziskivale. Ogavna je boja njegove kose dolazila di razuzdanosti i od napitaka koje je pio da bi s tom razuzdanošću mogao nastaviti.

Goriot je kćeri uzdizao u red anđela, pa nužno i iznad sebe, te je - jadni čovjek! - volio čak i samo zlo što su mu ga one nanosile.

To su bestidnice, zlotvorke; gade mi se, proklete bile; ustajat ću noći iz lijesa pa ću ih uvijek iznova kleti, jer konačno, prijatelji moji, imam li krivo?

Ako ne dođu? Ali ja ću umrijeti, umrijeti u bjesnilu. Bjesnilu! Bjesnilo me već hvata! Sad ja vidim cio svoj život. Ja sam prevaren! One me ne vole, nikad me nisu voljele! To je očito! Kad nisu došle, neće ni doći.

EUGENE DE RASTIGNAC je najstariji od petero djece siromašne ali ugledne provincijske plemićke obitelji i student je prava. Željan je bogatstva i uspjeha, a budući da je plemenite duše želio bi uspjeti radom i osobnim zaslugama. Ubrzo shvaća da je sjaj i glamur Pariza koji njega toliko mami samo na površini te napokon upoznaje lice i naličje velegradskog života.

Eugene de Rastignac imao je posve južnjačko lice, bijelu put, crnu kosu, plave oči. Njegov način izražavanja, ponašanje i uobičajeno držanje, odavali su sina plemenite obitelji gdje su prvim odgojem bile obuhvaćene samo tradicije dobrog ukusa... Obično bi nosio stari kaput, iznošen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarnu svezanu studentsku kravatu, hlaće u skladu s ostalim i zakrpljene čizme. 

Koji  god bili njezini razlozi, Delphine se igrala s Rastignacom i uživala što se njime igra, vjerojatno stoga što je znala da je voli i što je muke svojega dragog mogla prekinuti kad god se svidi njenoj kraljevskoj ženskog volji... Čitav mu je Pariz pripisivao gđu de Nucingen kao ljubavnicu, a on joj nije bio ništa bliži nego onog dana kada ju je prvi put ugledao.

Rastignac: Sve do sada sam mislio da vas volim više nego vi mene.
Delphine: Ja sam na svoju sramotu, više ljubavnica, nego kćerka. Zašto? Ne znam. Čitav moj život je u vama. Otac mi je dao srce, ali vi ste ga učinili da ono kuca.

Osvajanje barunice de Nucingen, toliko ga je uzdiglo u očimo svijeta da su ga svi mladići pogledavali zavidno.

Goriot govori Rastignacu:

Iz kuće vas je otpremila silom, i vi ste otišli ljutiti, zdvojni. A ona je u taj čas čekala mene! Shvaćate li? Trebalo je da pođemo dovršiti uređenje jednog dragulja od stana u koji ćete se za tri dana useliti. Nemojte me odati. Ona bi vas htjela iznenaditi. Iznad vašeg stana, na petom katu, ima soba koja je u njegovu sklopu, i u njoj ću stanovati ja, mogu li?

VAUTRIN (Jacques Collin; Bježismrt) bivši je robijaš, jedan od stanara pansiona. Simbolizira pobunu protiv svega negativnoga u ondašnjem društvu. Hladnokrvam, odlučan, unatoč dobroćudnom izgledu, utjerivao je strah prodornim pogledom. Inteligentan, razumije se u mnoge poslove. On je shvatio pokvarenost društva i nije prezao ni pred čim pri ostvarivanju svojih ciljeva. (pobjegao iz tovlonske(ili tovlanske) kaznionice, uživao je puno povjerenje triju kaznionica koje su ga odabrale za opunomoćenika i bankara, zarađivao je silne novce)

Bio je jedan od onih ljudi kojima narod kaže: to je prava ljudina! Imao je široka ramena, razvijen prsni koš, nabrekle mišiće, teške četvrtaste šake, na zaglavcima jako obrasle čupercima, gustih i žarkoriđih dlaka... Znao je ili je ponešto nagađao o poslovima onih koji su ga okruživali, dok nitko nije mogao poniknuti ni u njegove misli, ni u njegove poslove.

Collin je njihov pouzdanik, njihov savjetnik. Pomoću svojih nevjerojatnih sredstava taj je čovjek uspostavio vlastitu policiju, veoma razgranate veze koje pokriva neproničnom tajnom... Kad bismo uhvatili Bježismrt i dočepali se njegove bande, iščupali bismo zlo iz korijena.

Oklada gđice Michonneau i Poireta da je Vautrin Bježismrt. Oklada u 3000 franaka.

Kad je Vautrin okrenut, gđica Michonneau snažno pljesne bolesnika po ramenu, a dva se kobna slova zabijele usred crvene mrlje.

DELPHINE I ANASTASIE Goriotove su kćerke, pohlepne, dvolične i bez morala. Važno im je bilo samo uspjeti u društvu, trošiti očev novac i živjeti na računima ljubavnika. Iskorištavale su oca koji ih je slijepo volio i koji im je dao sve.

Goriot je sreću nalazio u tome da udovoljava hirovima svojih kćeri. Kada su mu kćerke dorasle za udaju, smjele su izabrati muža po svom ukusu: svaka je imala kao miraz dobiti polovicu očeva imetka... Kćeri mu se i zetovi ubrzo počeše zgražavati što se i dalje bavi takvom trgovinom, iako je to predstavljalo cijeli njegov život.

Grof de Restaud  Rastignacu:

Gospodine - odgovori hladno grof de Restaud - vi ste već mogli primijetiti da ja prema gospodinu Goriotu ne osjećam nikakvu nježnost... On je unio nesreću u moj život, ja u njemu gledam neprijatelja svojega spokojstva. Hoće li umrijeti, ili živjeti, meni je sasvim svejedno. Ovo su moji osjećaji prema njemu.

Goriot o svojim kćerkama govori Rastignacu:

... Što je važno kako sam ja odjeven i kakvo je mjesto gdje spavam? Meni nije hladno ako je njima toplo, nije mi dosadno ako se one smiju... Ali znajte već sada, ako biste je iznevjerili, ja bih vas ubio!

grofica de Restaud obraća se ocu Goriotu da joj treba novaca:

Oprostite mi, oče! Uvijek ste mi govorili da bi vas moj glas dozvao i iz groba, vratite se čas u život i blagoslovite svoju raskajanu kćerku! ... pade na koljena i izbezumljeno se zagleda u one ljudske ruševine...

DOJAM O DJELU:
U djelu se isprepliće više životnih priča i likovi su svu na neki način povezani. S jedne strane imamo priču o mladom Rastignacu koji želi uspjeti u društvu, a s druge strane starca Goriota koji slijepo voli svoje kćeri i ne želi si priznati da je ta ljubav neuzvraćena i da ga one iskorištavaju. Smatram da previše ljubavi može naškoditi jer dovodi do osjećaja zarobljenosti i željom za slobodom, pa su se možda zbog toga Goriotove kćeri tako ponašale prema njemu . Drugi razlog mogao bi biti da zbog previše popuštanja i udovoljavanja njihovim hirovima one mu nisu bile zahvalne jer su to smatrale njegovom obvezom. Isto tako smatram da ako imaš novac odnosno moć, moraš se puno manje boriti za uspjeh i ostvarenje svojih snova. Iako Balzac opisuje društvo 19. stoljeća čini mi se da se situacija i dandanas nije promiienila.